Zagreb, 20. 01. – 4. 02. 2019.
Kino Europa
Kino Tuškanac
Muzej suvremene umjetnosti
Akademija dramske umjetnosti
Kulturno informativni centar KIC
Poveznica na zagrebački program
Rijeka, 6. – 8. 02. 2019.
Art-kino Croatia
Split, 2. – 3. 03. 2019.
Kino klub Split
Dvanaesto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma otvara svoju kartografiju filmskih avangardi posvećenu vizionarskim filmskim praksama diptihom filmske vampirologije katalonskih umjetnika, filmovima žudnje Vampir Cuadecuc Pere Portabelle iz 1970. i Priča o mojoj smrti Alberta Serre iz 2013., najavljujući njihove programe u kinu Europa od 20. do 23. siječnja i kinu Tuškanac od 24. do 28. siječnja 2019., pod naslovom GESTE UNDERGROUNDA.
Kustoska politika Filmskih mutacija je rizomatsko povezivanje povijesnih filmskih avangardi sa suvremenim dispozitivima pokretnih slika, a u tom se sučelju ogleda šest desetljeća Portabellina rada u trenjima španjolskog političkog i umjetničkog krajolika i Serrina eksplozija prošireno-filmskih otkrića i oblika koja izaziva i očuđuje različite publike posljednjih godina. Trebamo izbjegavati riječ film jedna je od provokativnih Serrinih izjava i slutnja anti-filmskih strategija, a paradoksalno, njegova su filmska izmještanja potvrda moći geste filma.
“Oživljavanje glumca kao izvođača, pokretača neponovljivih i fatalnih gesta, tvorca ljudske sudbine i plastičnosti vremena, moja je opsesija od samog početka rada na filmu.”, govori Serra prisjećajući nas Agambenove misli da element filma nije slika nego gesta. Serra svoju metodologiju za oslobađanje izvedbenog potencijala, koja se oslanja na primjenu dokumentarističkih metoda rada s neprofesionalnim glumcima, naziva dramaturgijom prisutnosti, ali njezin je protukadar montaža na distanci stotina sati građe za struju rekonstruiranih gesta i dijaloga. U programu Alberta Serre od 20. do 23. siječnja u kinu Europa prikazat ćemo šest njegovih filmova, od posvete Fassbinderu Cuba libre (2013.), preko radikalnih književno-povijesnih porteta: mitskog putovanja Don Kihota i Sancha Panze Viteška čast (2006.) i njihova povratka u La Manchu u metafilmskom pismu Lisandru Alonsu iz serije Korespondencije, Gospodin je činio čuda u meni (2011.), fiktivnog susreta Casanove i Drakule u Povijesti moje smrti (2013.), do dviju izvedbi smrti kao ultimativne tajne (kako je Amos Vogel imenovao tradiciju te subverzije) Smrt Luja XIV. (2016.) s karizmatskim Jean-Pierre Leaudom i Roi Soleil (2018.). Uz razgovore u kinu Europa, Albert Serra će 22. siječnja 2019. održati masterclass na filmskom odsjeku Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
Filmovi Pere Portabelle umjetnički su dokumenti revolucionarnih ideja u razdoblju političke represije, zatvaranja i cenzure, u kojem je djelovala zajednica pjesnika, performera, kompozitora, konceptualnih umjetnika. Njegov fantazmatski materijalizam gesta je umjetničkog undergrounda stvarana u prikrivenim okolnostima, a dugotrajno prešućivanje jedan je od razloga da ćemo njegov rad tek sada vidjeti u našim kinima. O Portabellinom opusu u kontekstu međunarodne političke i materijalističke avangarde govorit će suosnivač i stalni suradnik našeg festivala Jonathan Rosenbaum, koji od ranih 1970-ih piše o njegovim filmovima, a na njihovu korespondenciju ukazuje i Portabellin predgovor španjolskom izdanju knjige Movie Mutations, projekta nastalog na Rosenbaumov poticaj, koji je aktivno nadahnuće i našim Filmskim mutacijama.
Vampir Cuadecuc i Umbracle manifestna su djela katalonske avangardne vizualne, konkretne poezije i letrizma Joana Brosse i glazbe Carlesa Santosa koje u labirintskom undergroundu očuđuje pojavom i izvedbom Christopher Lee. Umbracle je vrhunac Portabelline cut-up montaže slike i zvuka koju prekida intervencijski iskaz zabrana fašističke filmske industrije, od izravno diskriminirajućih do posve apsurdnih: “Pravilo 18: film će biti zabranjen i kada niz scena, koje pojedinačno nisu problematične, tvori atmosferu žudnje, brutalnosti, okrutnosti ili morbidnosti.” Dvije su linije bijega, militantni ili underground film: militantni film koji nije moguće vidjeti ili film kojemu je onemogućena legalna opstojnost. “Mislim da se može govoriti o underground filmu kao kulturalnom izboru unutar sustava, odgovoru na taj sustav, bez pokušaja da ga se slomi, već da se radi pored njega.”
Vampirska igra riječi cua-de-cuc, pjesnička kovanica Joana Brosse, na katalonskom znači rep-od-crva, a priziva neeksponirani “rep” vrpce na filmskoj roli, blank ili filmski cul-de-sac. Zbog oduzete putovnice, Portabella se pismom datiranim 25. siječnja 1972. obratio gledateljima u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti MoMA:
“VAMPIR je pokušaj promišljanja filmskog jezika. A možda je ujedno, budući da je nastao tijekom snimanja filma Jesúsa Franca GROF DRAKULA, pokušaj analize žanra fantastike koji je obezvrijedila većina horor filmova, istraživanje i preispitivanje problema ‘vampirskog filma’. Ali temeljno – i to želim istaknuti – VAMPIR je jedan od prvih neovisnih filmova u mojoj zemlji. I moram vas upozoriti na činjenicu da raditi izvan institucija nije dobrovoljna odluka, nego nas na to primorava naša politička, društvena i kulturna situacija.
Jedini mogući put za neovisni film u Španjolskoj znači ne prihvaćati pokroviteljstvo vlasti i izbjegavati cenzuru ne radeći s velikim distributerima… To mora biti povezano s korijenima revolucionarne ‘avangarde’ koja ne izuzima redatelja, filmaša, od njegove povijesne odgovornosti u svakodnevnom životu… Ova aktivna pozicija razvija se samo izvan ‘legalnosti’ sustava koji ne održava ni minimum demokratskih procesa i nema drugog načina da se prilagodi kritikama osim represijom koja je danas u Španjolskoj uobičajena.”
Iz programa Filmskih mutacija izdvajamo retrospektivu Pere Portabelle koja se odvija u kinu Europa od 20. do 23. siječnja, a u cijelosti u kinu Tuškanac od 24. do 28. siječnja: Ne računajte na prste, 1967., Nokturno 29, 1968., Vampir Cuadecuc, 1970., Umbracle, 1972., Večera, 1974.-2018., Varšavski most, 1989, Tišina prije Bacha, 2007., Generalni izvještaj o nekim stvarima važnim za javno prikazivanje, 1976., Generalni izvještaj II. Nova otmica Europe, 2015., te kratkometražne filmove Pomognite Španjolskoj, 1969., Državne nagrade, 1969., Miró drugi, 1969., Katalonski pjesnici, 1970., Play Back, 1970, Miró kovač, 1973., Miró tapiserija, 1973., Akcija Santos, 1973., Oluja, 2003., Neka živi piano! 2006., Izmještanje, 2008.
Ovogodišnji programi o gestama filma nadahnuti su posljednjim rukopisom o fenomenologiji gesta filozofa medija i kulture Viléma Flussera (Geste, 1991.) čija se ontologija i nomadologija slike, izmakla filmologiji, nadovezuje na prošlostoljetnu liniju egzilske filozofije filma, kazališta, kulture Waltera Benjamina, Bertolda Brechta, Rudolfa Arnheima, Siegfrieda Kracauera. Flusserova esencijalna Filozofija fotografije (1983.), jedina studija prevedena na hrvatski jezik, zrcali Benjaminove i Kracauerove teze, fotografija je prijelomna gesta tehničkih slika i prototip programiranog poslijepovijesnog svijeta.
“Vjerojatno smo u revolucionarnoj situaciji, a to se manifestira u osjećaju da se moramo preusmjeriti kako bismo uopće mogli djelovati, osjećaju da moramo razvijati nove teorije. Prijedlog opće teorije gesta proizlazi iz takvih osjećaja: geste, jer se one tiču konkretnog fenomena našeg aktivnog bivanja-u-svijetu, i revolucija, jer se revolucija uvijek, na kraju, tiče slobode.”
Dijalog Flussera i Haruna Farockija u kratkom filmu Schlagworte – Schlagbilder, ali i u cjelokupnom Farockijevu radu početna je točka programa filmova i instalacija koji će predstaviti umjetnica i kustosica Antje Ehmann. Program uključuje Farockijeva filmska dekodiranja slika i gesta Ključne riječi, ključne slike. Razgovor s Vilémom Flusserom, 1986., Dvije staze, 1966., Srebro i križ, 2010., Zatvorske slike, 2000. i Ekspresija ruku, 1997.
Izložbeni program Antje Ehmann u galeriji KIC-a od 27. 01. – 4. 02. 2019. obuhvaća dvije video instalacije: Farockijevu koreografiju gesta i prostora sjećanja Transmisija, 2007. i gradski portret njegovim gestama rada, Marseille. Rad u jednom kadru (2018.), 21 filma radionice A Labour in a Single Shot koju su Antje Ehmann i Eva Stotz vodile u Marseillu u ožujku prošle godine.
Antje Ehmann će otvoriti izložbu 27. siječnja 2019. u dvorani KIC-a, izvedbom online arhiva gradskih portreta A Labour in a Single Shot koje je osmislila i radila s Harunom Farockijem u radioničkoj formi, pod egidom jednominutnih činjeničnih filmova braće Lumière, od 2011. do 2014., a zatim s video umjetnicom Evom Stotz. Autorica će radna pitanja projekta povezati s Flusserovom fenomenologijom gesta: “Subjekt ispitivanja bio je ‘rad’: plaćeni i neplaćeni, materijalan i nematerijalan, bogat tradicijom ili posve nov. Gotovo svaka forma rada je ponavljajuća. Kako pronaći početak i kraj? Većina radnih aktivnosti događa se iza zatvorenih vrata. Često rad nije samo nevidljiv nego i nezamisliv.”
Siegfried Zielinski, jedan od najnadahnutijih filozofa medija i kustosa suvremene umjetnosti, i urednik (zajedno s Peterom Weibelom i Davidom Irrigangom) impresivne Flusseriane, pojmovnika s 250 Flusserovih lemma, izložbe Bez čvrstog uporišta – Vilém Flusser i umjetnosti (ZKM, 2015.), kao i Flusserova arhiva, svojim će nas predavanjem 31. siječnja u 19 sati u Muzeju suvremene umjetnosti uvesti u Duboko vrijeme medija. Prema arheologiji slušanja i gledanja tehničkim sredstvima (izvorno, Archäologie der Medien: zur Tiefenzeit des technischen Hörens und Sehens, 2002.) opisuje svoj pristup u formi anarheološke ekspedicije ili traganja, kojim rekonceptualizira arheologiju znanja o medijima i oblikuje varijantologiju medija. U sklopu izlaganja Thinking Media – A Deep Time Approach, govorit će o video dijalogu u kojem Farocki s Flusserom dekodira naslovnicu Bilda, a prikazat ćemo i njegov video razgovor o tom Farockijevom filmu.
“Vilém Flusser došao je iz Praga, grada u kojem alkemičari imaju svoje ulice. Kad su ga nacisti natjerali na bijeg iz rodnog grada, najprije je otišao u Englesku, a zatim u Brazil, prije konačnog povratka u Europu. Flusser nije nimalo sumnjao da su magijski mislioci, s nesmotreno eksperimentalnim pristupom fenomenima koji su ih zanimali, među utemeljiteljima moderne znanosti. U svojim je predavanjima, Flusser često skakao naprijed-natrag između stvarnosti faktualnosti i plodnih spekulacija te skicirao identitet misli koja djeluje u snažnoj napetosti curiositas i necessitas (radoznalosti i nužnosti), kako je Porta definirao dvije najvažnije motivacije za rad istraživača. Flusser je karizmatično utjelovio takav identitet.”
Što su to geste filma? Iz zapisa našeg undergounda nalazimo iskustvo Ivana Martinca i Tomislava Gotovca: “Radilo se o tome da smo počeli prepoznavati – ne sadržaje filma i ne žanrove filma, nego ritam koji donosi pojedina ličnost, krvotok i disanje koja ta ličnost daje u svakom filmu.” Dvostruki program Jamesa Benninga, američkog umjetnika strukturalnog filma, završna je gesta ovog programa. Slijedimo njezinu akceleraciju vrućeg i hladnog u radu O Panama (u suradnji s umjetnikom Burtom Barrom i glumcem Williamom Defoeom, 1983.), prema zaustavljanju za kratki nokturno L. Cohena (snimljen u ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.).
“Sunce je 400 puta veće od mjeseca, ali je i 400 puta udaljenije, zato se sa zemlje čini da su oni, sunce i mjesec, jednake veličine. To je slučajnost koja omogućuje potpunu pomrčinu. Na početku i na kraju totaliteta čuo sam brujanje gomile koja se okupila na aerodromu. Ja sam bio tih. Bio sam zapanjen. Krave su mukale neposredno prije početka, ptice su prestale pjevati, cvrčci su cvrčali, lagani vjetar je počeo puhati, a temperatura je pala. Ali za mene, radilo se o vremenu. Noć je došla za 10 sekundi, trajala 2 minute i vratio se dan. Došlo je i otišlo kao da se nije ni dogodilo.”
Programe filmova, video instalacija, predavanja i masterclassa, uvodnih izlaganja i razgovora osmislili su Antje Ehmann, Carles Guerra, Siegfried Zielinski, Nicole Brenez, Jonathan Rosenbaum, Luis Feduchi i Tanja Vrvilo, u suradnji s Pere Portabellom, Albertom Serrom i Jamesom Benningom. Fragmentom Totaliteta Jamesa Benninga najavljujemo prvo ranojesenje izdanje Filmskih mutacija, u listopadu ove godine.
Tanja Vrvilo
Zagreb, siječanj 2019.
Program Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma i Serija za invizibilno kino organizira umjetnička organizacija Film-protufilm, a ovo izdanje odvija se u partnerskoj suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti, kinom Europa i kinom Tuškanac – Hrvatskim Filmskim Savezom, Kulturno informativnim centrom KIC u Zagrebu, Art-kinom Croatia u Rijeci, Kino klubom Split, Institutom Harun Farocki u Berlinu, Austrijskim filmskim muzejom u Beču.
Program su podržali Hrvatski audiovizualni centar, Ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zaklada Kultura nova, Language Barrier Productions, Inc., Harun Farocki GbR.
