Osvrt na XII. Smotru

^4.07.2023.

Ovogodišnja Smotra Kino kluba Split, dvanaesta po redu, održala se 1. srpnja u tri ciklusa na dvije lokacije: projekcijska sala Kino kluba Split, te Beton kino. Tom su prilikom predstavljena audiovizualna ostvarenja nastala u produkciji i koprodukciji kluba iz prethodne godine, a od ukupno 29 prikazanih uradaka deset je eksperimentalnih, četiri su namjenska, jedan je animirani, te nekoliko igranih filmova kao i vježbi nastalih na radionicama eksperimentalnog i animiranog filma, te na rezidencijalnim programima. Ovo dinamično jednodnevno događanje upotpunjeno je izložbom naziva “U dubokom zelenilu” multimedijalne umjetnice Ivane Papić, a radi se o seriji analognih fotografija popraćenih stihovima koji su nastali tijekom njene umjetničke rezidencije u Amazonskoj prašumi u Peruu.

Prvi blok počeo je u 17 sati u projekcijskoj sali Kino kluba Split obuhvaćajući mahom eksperimentalnu produkciju radova nastalih na Maloj školi medijske kulture i radionici eksperimentalnog filma u sklopu Kino kluba Split, te onih nastalih na Rezidenciji autorskog amaterskog filma u Klanjecu i Osijeku. Publika se imala prilike upoznati s nizom vježbi polaznika te tako dobiti uvid kako izgleda rad na eksperimentalnim filmovima s apstraktnim ključem, kako izgledaju vježbe, u kojem smjeru polaznici razmišljaju i koje ih teme inspiriraju. Lokacije rezidencija nametnule su prirodu kao izvorni motiv u većini filmova uz manje razlike u tretiranju i odabiru tema; šuma, rijeka, likovi na horizontu ili pak oni čiji odraz nestaje u vodi. U tom duhu, ističu se filmovi Sunce odlazi, sunce dolazi Josipe Henizelman, te Kamen Ivana Tripara, fokusirana minimalistička meditacija praćena naracijom o ljepoti ovećeg kamena nađenog u travi. U ovom bloku valja istaknuti eksperimentalni hibridni film Andrije Tomića Radno nastao na RAAF Klanjec koji je u svom prvom dijelu snoliki tok svijesti vizualno upotpunjen arhivskim fotografijama s plaže Bačvice, a u drugom referenca na nedostatak inspiracije u kreativnom procesu. Spomenuti film pokazuje zanimljiv pristup problemu kreativne blokade, ali i autora izvan igranog medija u kojem se češće izražavao.

Blok u Beton kinu koji je bio na rasporedu u 19 sati, nakon otvorenja izložbe Ivane Papić, otvoren je eksperimentalnim filmom Turist autora Tomislava Šobana u kojem redatelj uspjelo uz impresivne i promišljene vizualne intervencije te uz dominantnu i sugestivnu glazbenu pozadinu tretira koncept turizma u Kopačkom ritu na inovativan način. Medij eksperimentalnog filma koristi za propitivanje uloge i pozicije turista; uklanja ga iz kadra, a zatim vraća dokidajući okoliš, fokusira se na pozadinske zvukove, dok atmosferičnost gradi iznimno uspješno, pa se dobiva dojam jezivosti koja kao da izvire iz srca tame prije nego iz turističke ture koja posjetitelje upoznaje s, primjerice, ornitološkom raskoši spomenutog parka prirode. U ovom su bloku predstavljena dva eksperimentalno-igrana filma: znanstveno-fantastični Penelopina Odiseja Ivana Sladonje koji u distopijskom ključu promišlja odnose moći i postavlja ljubavnu priču sa snažnim vizualnim koloritom, te Pretvori se u uho Tonija Mijača koji je plod šireg Mijačevog istraživanja na temu komunikacija kojoj pristupa iz pomalo voajerskog ugla pažljivim prikupljanjem ulomaka svakodnevnih razgovora koji su u ovom uratku prikazani kroz odnos dvoje glumaca. Namjenski uradak Dragana Đokića marisol predstavlja: nove boje, video je koji uključuje tri pjesme autorskog dvojca marisol kojeg čine Erol na gitari i Josipa, vokal i glas. Ovaj uradak krasi visoko stilizirani i minimalistički pristup u kojem je video u uspjelom suglasju s glazbom. U ovom su bloku prikazana i dva igrana filma, ljetni Ljubav Matije Krstičevića koji se odigrava na Žnjanu za sparnog splitskog popodneva, a tematizira ljubavni odnos, te ALL IN Luke Eterovića koji uspješno nadilazi skromnost produkcije te uz pomoć intrigantnog scenarija, uspjelih uloga nudi duhovitu kritiku suvremenog korporacijskog svijeta, njegovih antiheroja (sa zgodnom referencom na Stevea Jobsa), referirajući se na pandemijsko razdoblje uz primjesu zombie žanra, a sve u distopijskom ključu, što je uostalom prepoznala i publika reagirajući smijehom i aplauzom na kraju.

Večernji blok u 21 sat trebao se održati na Trgu ispred Doma mladih, no zbog nestabilnog je vremena premješten u Beton kino. Bilo je određenog šarma u toj prinudnoj činjenici prilagodbe jer je u duhu zajedništva na brzinu prostor adaptiran za još veći interes publike koji se pojavio za ovaj blok; zajedničkim snagama donesene su dodatne stolice iz Kino kluba Split, a zbijenost većeg broja ljudi u Beton kinu kao da je doprinijela još većoj koheziji između publike, starijih filmaša, mlađih autora, tehničara i ostalih.

Na otvaranju večernjeg bloka prikazana su dva namjenska filma Duje Kundića u kojima je nanovo zasjao humoristični potencijal Šimuna Šituma, kroz reklame za Omiški polumaraton. Dvije kratke reklame primjer su jednostavnog i duhovitog pristupa koji je – znamo to iskustveno s obzirom na količinu bombardiranosti lošim marketinškim sadržajem – rijetkost na domaćoj sceni, što ujedno ukazuje i na kreativni potencijal ovog medija, pa sami uradak djeluje kao humoristični film, što je zapravo najbolja reklama proizvoda, ili u ovom slučaju, događanja.

Prikazan je i video spot Dragana Đokića za pjesmu Nemoj sine nikud ići u izvedbi Đutka i Alejandra Buendije koji na kreativan i vizualno atraktivan način spaja suvremenu temu influencerstva sa, za Đutka karakterističnim, slavonskim ambijentom. Jedini animirani film u ovom bloku The Following Season Natka Stipaničeva nastao je u suradnji s francuskim umjetnikom novog cirkusa Nicolasom Fraiseauom tijekom radionice cirkusa i izvedbenih umjetnosti Dynamo u Odenseu. Filmić je to iznimne estetske vrijednosti o promjenjivosti vremena u priobalnim područjima s dominantnim motivom ptica.

Prikazano je i pet igranih filmova koji su ostvarili zapažen dojam na brojnim festivalima. Filip Antonio Lizatović predstavio se filmom Carpe Diem, pobjednikom 15. Izdanja Festivala mediteranskog filma Split, koji uspjelo i u satiričnom tonu prikazuje otočku priču o turizmu s upečatljivim ulogama Stojana Matavulja i Lane Barić. Muškići Andrije Tomića, prikazan na ZFF-u, splitska je priča smještena u vrijeme odigravanja kultnog Hajdukovog poraza, a prati grupu prijatelja propitujući maskuline obrasce u ključu koji sugerira deminutiv iz naslova filma. Klimanje Paule Skelin osvježenje je u smislu ženske redateljske ruke, no istovremeno i u vidu vrlo kreativnog tretiranja nelagodne teme deložacije ispričane iz perspektive nestašnog djeteta. U tom smislu je važno spomenuti i Plimu Eve Vidan koja arhetipskoj otočkoj priči o odnosu bake i unuke pristupa s iznimnom emotivnom toplinom, na rijetko nježan način što je prepoznato i na Trieste film festivalu gdje je dobio nagradu za najbolji kratki film. Zof Rina Barbira – koji je dobio Posebno priznanje u sklopu Kockica na ZFF-u, te nagradu za najbolji scenarij na FMFS-u – naišao je na topao prijem publike u toj vizualno dojmljivoj studiji lika u čijem se temelju, ispod sloja ljubomore, agresije i nasilja, krije elementarna usamljenost. Film koji je zatvorio dvanaestu Smotru Kino kluba Split eksperimentalni je film Sunčice Fradelić Dok smo bili tu, poetična meditacija o prolaznosti, smrti, nestajanju. Ovaj film prikazan je u konkurenciji u sklopu međunarodnog filmskog festivala kratkog filma u Oberhausenu, te je dobio Fekk Bal nagradu za najbolji kratki film na međunarodnom festivalu kratkog filma FeKK u Ljubljani, a uvršten je i na listu značajnih ostvarenja na festivalu Alternative Film/Video u Beogradu. Prikazivanje ovog filma kao posljednjeg značajno je iz najmanje dva simbolična razloga; zbog suradnje na filmu dvojca bez kojeg bi i sam Kino klub Split bio teško zamisliv (Fradelić, Poljak), ali i kao film koji je ostavio publiku zamišljenom nad prolaznošću u trenutku kad se zatvorio petosatni program i ostavio im vrijeme za slaganje utisaka i komentiranje. Nakon tog filma, večer je zaključena druženjem uz svjetlosni performans Marina Tudora.

Kao kod ranijih Smotri i ova je pokazala raznolikost sadržaja, filmskih pristupa i tema, otvorivši vrata prema promišljanju, dijalogu o filmskoj formi, autorstvu, te nas je ponajviše kroz eksperimentalne radove upoznala sa stilom i tematskim preokupacijama novih članova, polaznika radionica i suradnika Kino kluba Split. Na ovoj reviji nije nedostajalo ni splitskih tema obrađenih na raznolike načine, od dramskih do komičnih situacija, znanstveno-fantastičnih motiva i žanrovskih varijacija, a otkriven je i umjetnički potencijal namjenskih uradaka. Također, Smotra je ukazala na jednu od najvećih snaga Kino kluba Split, a to je umreženost kroz suradnje od kojih filmaši izrazito profitiraju, a najznačajnije su one s Kinoklubom Zagreb, udrugom Blank, Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu i Umjetničkom akademijom u Splitu. I ništa manje važno; kroz ovu Smotru je postalo vidljivo kako je prikazivanje prošlogodišnje produkcije kluba ujedno i prilika za povezivanjem starih i novih članova, za razmjenu iskustava, neformalno dogovaranje budućih suradnji, ali i druženje, ono ljepilo koje će biti zaslužno za brojna buduća ostvarenja koja će u narednim godinama biti prikazana na nekoj novoj
Smotri.

Dario Dunatov

Fotografije: Tina Ljubenkov

—

_{Ovogodišnje izdanje Smotre održalo se uz podršku Multimedijalnog kulturnog centra Split, Platforme Doma mladih i Kina Mediteran. Rad Kino kluba podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kltura nova, Grad Split, Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatski audiovizualni centar. Filmovi su osim u produkciji Kino kluba Split nastajali u koprodukcijama s UMAS-om, ADU-om, Kinoklubom Zagreb i udrugom Blank_filmski inkubator.}