Ovogodišnja Smotra donijela je rekordnih četrdeset i sedam autorskih radova koji su prikazani u dva dana i šest ciklusa. Smotra je program Kino kluba Split i održava se već osmu godinu za redom s namjerom da se prikaže prošlogodišnja produkcija kluba, te je prilika za druženje i upoznavanje starih i novih članova, razmjenu ideja i iskustava. Ove godine projekcije koje su programirali redateljica i predsjednica kluba, Sunčica Fradelić i redatelj i snimatelj Boris Poljak održale su se u petak i subotu 5. i 6. travnja 2019. u 17, 19, i 21 sat u ukupnom trajanju od gotovo sedam sati.
U prvom ciklusu pojavljuju se čak tri rada Dina Grčića koji se predstavlja kao Danotte i Kroki, video refleksije Mrlje i U zemlji čudesa, te Kosmos za ruke. Anamarija Matić, splitska studentica beogradskog fakulteta dramskih umjetnosti snimila je sedmominutnu Ispovest katoličkog svećenika koji djeluje u Splitu. U istom programu prikazani su i radovi Ante Tomasovića i Julia Jurage.
Drugi ciklus donosi produkcijski najzahtjevniji projekt Kino kluba započet u prošloj godini, internet seriju Carstvo ladovine redatelja Marka Jukića. Scenarij pišu Šimun Šitum i Valentina Batalić, snimatelj je Rino Barbir, a montažer Sandro Baraba. Snimljene su tri epizode serije, a autorski tim je u procesu traženja financiranja za daljnju produkciju što je vrlo izvjesno sudeći po popularnosti koju je serija postigla u kratkom vremenu, velikom broju pregleda na You Tubeu i reakcijama gledatelja. U istom programu prikazan je film Jure Knezovića i spot Šimuna Šituma za pjesmu Golub Vaso Leta 3 i Vuce u suradnji s El Combom.
Filmovi s međunarodne rezidencijalne radionice Svi su nam gradovi jednaki koja se održala prošle godine u lipnju u Beogradu u organizaciji Kino kluba Zagreb, Akademskog filmskog centra iz Beograda i Kino kluba Split prikazani su u petak u večernjem programu. Stilski se izdvajaju Prijelazi Vedrana Šuvara u kojima devet minuta i 37 sekunda promatramo široke kadrove, metamorfoze oku ugodnog okoliša šume, zgrada, razlistanog bilja i cvijeća kako se od prvotne vizualne senzacije emotivnim odvajanjem subjekta pretvaraju u slike ispražnjena sadržaja, dosadan i beznačajan prizor. Ritam se ostvaruje gradacijom te se nižu sekvence sa sve atraktivnijim početnim vizualnim senzacijama koje gradiraju do osjećaja nagomilane tjeskobe i osamljenosti. Autobiografski dokumentarac Fragmenti Sunčice Fradelić donosi atmosferu izgubljenog trenutka. Odabirom kronotopa željeznice i snimanjem puta kamerom mobitela na liniji Pančevo – Beograd čini se kako se ne bilježi sadašnjost već se pokušava uhvatiti pukotina koja otvara pogled u prošlost, u sjećanje na prijašnje vožnje na istoj liniji, te mogućnost hvatanja fragmenta koji će poput Proustovog kolačića madeleine potaknuti sjećanja. Praksom dvostrukog presnimavanja istih kadrova s ekrana autorica ostvaruje teksturu slike i atmosferu neuhvatljivosti, dojam je da sjećanja ne naviru u linearnom slijedu već fragmentarno, uz mnoštvo nejasnih preklapanja. Film koji svakako ne podilazi publici, Iz lične perspektive Zorka Sirotića neočekivanom je estetikom i narušavanjem logike narativnog tijeka prikazo Beograd iz vlastite perspektive. Zanimljivo je tematiziranje kazališta u trominutnom More or Less Good Sport u kojem je autor (Ivan Velisavljević) doslovno vizualizirao Brechotvu ideju o kazalištu u kojem nam treba „više dobrog sporta“ te je na pozornicu klasičnog teatra postavio boksački ring u kojem se odvija dobar meč, a publika je oduševljena. Srbija radi Gorana Nikolića film je s najjasnije realiziranom idejom. Autor suprotstavlja himničke stihove devastiranim vizurama grada čime ostvaruje tužan ton, ali uz humoran odmak s dozom autoironije. Filmovi Marije Kovačine, Doogs, moon river and Baudelaire i Milana Milosavljevića Ouroboros su found footage filmovi, nastali korištenjem nađenih materijala snimljenih na filmskoj vrpci – atmosfera ovih filmova priziva melankolične slike prošlosti, podsjećajući na pionirska ostvarenja eksperimentalnog filma.
U filmu Svi su nam gradovi jednaki autorica Senka Domanović uzevši za zvučnu pozadinu pjesmu Stevea Earla City Of Imigrants i nižući fotografije s prikazima gradskih vizura, pokušava uhvatiti svojstvo urbaniteta. Prikazani su i filmovi Stanari Sunčice Ane Veldić i Tri priče o originalu i kopiji Tomislava Šobana.
Subotnji popodnevni program otvorio je film Mrak Ota Grubišića. Grupa ST Anonimusi predstavila je jednominutnu Rekuperancu, a u istom programu prikazan je i video rad who said there will be a walk in time autorice Mashe Godovannaye koja na rezidenciji u Splitu bilježi vlastito iskustvo grada i istraživanja. Rad je ostvaren kroz koprodukciju s kolektivom queerANarchive koji je organizirao rezidencijalni boravak i radionicu Uzajamnost bivanja – pejzaži queer srodstava održanoj u Splitu u travnju 2018., a kroz koju je usmjeren ovaj video, i video radio emisija Kontakt Grge Bedalova. Masha Godovannaya je stvorila rad oslanjajući se na vlastiti, kaotični ritam. Atmosfere koje postiže bojama, kompozicijom, slojevitošću i raznolikošću tekstura te zvukom i sadržajem, neočekivanim odabirom materijala koji ulazi u video stvara ugodan i slojevit autorski svijet prožet humanošću.
U 19 sati prikazani su atraktivni filmovi posve različitih autorskih izričaja, poetika i tema. Svaki film je potpuno drugačiji i svaki od autora ima nešto za reći, te je u tom smislu ovo bio sadržajno najbogatiji program. Program je otvorio spot svestranog splitskog srednjoškolca Luke Vukorepe za pjesmu MAGIC. Luke W. je njegov autorski alter ego pod kojim radi glazbu, piše tekstove i režira vlastite spotove. Ultra Igora Jelinovića producirana je u suradnji s Blank_filmskim inkubatorom. Kontakt Grge Bedalova, nastao u koprodukciji s udrugom queerANarchive prizivajući jednostavnost mediteranskog duha stvara romantičan svijet s neočekivanim humornim obratom. U istoj koprodukciji u ovom je programu prikazan i eksperimentalni istraživački video rad Tonča Kranjčevića Baltalića Refleksije queer srodstava iz perspektive prekarnog radnika koji je nastao na spomenutoj radionici održanoj pod vodstvom Mashe Godovannaye. Desetominutne filmove donose Tina Ljubenkov (There is no spoon) i Ana Šiškov (Maslo). Hrvoje Cokarić prezentira dva foršpana za dokumentarni film Toward Europe koji se bavi sociokulturnim značajem magaraca – domaće životinje nekoć od presudne važnosti za život u Dalmaciji. Istražuje se odnos pojedinačnog i kolektivnog sjećanja ruralnog stanovništva na odnos prema toj životinji, kao i različitosti odnosa čovjek-magarac na pojedinom lokalitetu, te odnos autora koji u urbanoj sredini s ljubavlju brine o nekoliko magaraca. Program zatvara spot Sunčice Fradelić za pjesmu Granice grupe Špirijus.
Najatraktivniji program napunio je prikazivačku dvoranu Kino kluba u subotu u 21 sat. Program je otvorila premijera spotova nastalih na radionici video spotova koju je mentorirao Rino Barbir. Spotovi su snimani u autorskim timovima od po četvero do šestoro polaznika i u suradnji s bendovima što se pokazalo iznimno uspješnom metodom te je većina polaznika ovogodišnje Filmske škole Kino kluba završila započete projekte. Bendovi s kojima su polaznici surađivali redom su pripadnici splitske nezavisne scene: Špurijus, Wizard of Stone Mountain i Fog Frog Dog.
Nakon spotova ovogodišnjih polaznika Filmske škole Kino kluba prikazan je film Igora Jelinovića Sandra i Marina koji prodire u svijet Sandrine mlađe sestre Bube, naoko naivna, djevojka vođena autentičnim potrebama i ekofeminističkim načelima zasjeni bahatu stariju sestru i njezinu prijateljicu. Dramaturgija Sandre i Marine i ranije spomenute Jelinovićeve Ultre gotovo je identična – oba filma prate zbivanja grupe prijatelja prije i poslije noćnog izlaska, a kako radnja odmiče, izdvoje se posebnosti jednog od tri glavna lika koji na je početku filma bio bezlično oslikan. Film je također produciran u suradnji s Blank_filmskim inkubatorom. Treća ovogodišnja koprodukcija s kolektivom queerANarchive druga je klupska internet serija, humoristična Maništra Pomidore. Ova sezona kroz priču o troje sustanara i proizvodnju eko kantarionovog ulja donosi komentar na život LGBTIQ osoba u gradu Splitu.
U pauzama između četiri epizode prikazana su tri izvrsna spota, Sol i postole Brune Kazinoti za Rolo, Ne može Rina Barbira za Vojka V. i Čepić Šimuna Šituma za autorski alter ego Saše Antića Alejuandro Buendija. Na kraju je prikazana dokumentacija desetominutnog performansa Marina Tudora – Munjena paprika nakon kojeg je započeo zabavni program, druženje u slavljeničkom raspoloženju uz glazbu po odabiru Hrvoja Cokarića i video-art Marina Tudora.
Ovogodišnja Smotra pokazala je raznovrsnost stilova i tema, rodova i žanrova: found footage filmove, dokumentarne, eksperimentalne, namjenske te raznovrsnost izraza u kombinaciji analognih i digitalnih medija pokretne slike. Mnoštvo produkcijskih suradnji pokazuje umreženost autora i živost koja vlada u klubu; najviše se surađivalo s teorijsko-umjetničkim kolektivom queerANarhive, Blank_filmskim inkubatorom, s organizacijama poput Kino kluba Zagreb i Akademskog filmskog centra iz Beograda, beogradskom dramskom akademijom te Umjetničkom akademijom u Splitu, te sudjelovalo u organizaciji međunarodne filmske radionice namijenjene autorima koji djeluju u regiji, a koja će se u budućnosti nastaviti s rezidencijama u Splitu i Zagrebu.
Piše: Marina Barun
