U petak 17.05. u 20:30 u projekcijskoj sali Kino kluba Split možete prisustvovati prvoj projekcijskoj večeri u okviru kratkog dvotjednog ciklusa filmova izoliranih iz bogate arhive radova triju generacija umjetnika Lettrista, preciznije – lettrističkih sineasta (1052-2002). Bitti će prikazani filmovi Le petit dieu (Mali bog; 1972 – 2003) i Nos stars (Naše zvijezde; 2002) Mauricea Lemaîtrea i Closed Vision (Zatvorena vizija; 1954) Marc – Gilberta Guillaumina. Radikalni avangardizam lettrista najbolje sažima sentenca osnivača pokreta Isidorea Isuoa: “I’d rather give you a migraine than nothing at all.”
LETTRIST CINEMA
“Lettrism takes its name from the letter that some young people, of the inter-war generation, wanted to use in ways other than words, which they believed had been killed by propaganda.”
Lettristička kinematografija ishodi iz pokreta filmskih autora usko vezanih uz literarni trend Lettrisma, avangardne kreativne trase koju je 1946. naznačio rumunjsko-francuski literat i filmski radnik Isidore Isou (1925-2007) uz pomoć pjesnika samoubojice Gabriela Pomeranda (1926-1972). Rrazvojne faze koje su vodile u pravcu formiranje Lettrisma konvergiraju s faznom razgradnjom koncepta poezije kao zamašnjaka daljnje umjetničke proizvodnje u pet temeljnih segmenata (amplique, ciselante, lettrie, metagraphics i hypergraphics), nakon čega tretman slike postaje nuždom nametnut zbog daljnjeg održavanja diskursa o razvoju umjetnosti kao jedinstvenog fenomena koji se regenerira supertemporalnošću, infinitesimalnošću, te izmještanjem strogih sistemskih praksi na mlađe generacije. Lettrism je temeljnu inspiraciju crpio iz dade i ranog nadrealizma, a temeljna odrednica mu je bila zagovaranje novih pristutpa u umjetnosti. Konkrektno, u užem smislu vezano uz filmsku proizvodnju, autorska ekspresija lettrističke potrebe za promjenom najintenzivnije se nametala primjenom tzv. “la ciselure d’image” tehnike koju se može tumačiti kao ručno dorađivanje segmenata filmske vrpce, odnosno grebanje ili koloriranje negativa, te “le cinéma discrépant” zahvatima zahvaljujući kojima su slika i zvuk kompletno separiani i temeljem toga tvore senzorni kaos iz kojeg se vemenom razvijaju dvije različite logičke dramaturške trase. Autor lettrističkog manifesta iz 1953. koji se oslanjao na dodatno kraćenje prologomenskog teksta iz 1946. koji su u pariškom centru za kulturu “Salle des Sociétés Savantes” tijekom prvog okupljanja lettrista osmislili Gabriel Pomerand, Isidore Isou, Georges Poulot (1923-1978) i Guy Marester.(1916-2002) bio je slikar Maurice Lemaître (1925-2018) koji je Isouov i Pomerandov koncept dograđivao sve do kraja dvadesetog stoljeća. Kratki tekst Lemaîtreovog manifesta donosimo u cijelosti na engleskom jeziku:
“Lettrist provocation always serves to pass the time. Revolutionary thought is not elsewhere. We pursue our little uproar in the limited beyond of literature, and it is necessary to do better. Naturally it is to reveal ourselves that we write manifestos. Impertinence is a quite beautiful thing. But our desires are perishable and disappointing. Youth is systematic, as one says. The weeks spread themselves out in straight lines. Our encounters are by chance and our precarious contacts lose themselves behind the fragile defense of words. The earth turns as if nothing exists. To say it all, the human condition doesn’t please us. We have dismissed Isou, who believes in the utility of leaving traces. All that maintains something contributes to the work of the police. Because we know that all the ideas and behaviors that already exist are insufficient. Thus, current society divides itself into lettrists and informers, of whom Andre Breton is the most notorious. There are no nihilists, there are only powerless people. Almost everything is off limits to us. The abuse [detournement] of minors and the usage of narcotics, like all of our gestures generally speaking, are pursued to surpass the void. Many of our comrades are in prison for theft. We stand against the pains inflicted upon the people who have become aware that it isn’t absolutely necessary to work. We refuse discussion. Human relations must have passion, if not terror, as their foundation.”
(Maurice Lemaître; Published in Internationale lettriste #2, February 1953.)
Unatoč činjenici što su poezija, slikarstvo ili glazba predominantne pri formiranju umjetničkog pravca/pravca u umjetnosti, Isouov revolucionarni koncept gurnuo je film u prvi plan, a dimenziju postprodukcijske prezentacije u uvjetima sedimentirane kino-prikazivačke djelatnosti tumačio je kao “fazu lova na kino”.
“Vjerujem da je kino suviše bogato. Pretilo je. Doseglo je svoje granice, svoj maksimum. S prvim novim pokretom gledatelja, kino će puknuti! Pod udarcem zagušenja, ova podmazana svinja će se poderati na tisuću komada. Najavljujem uništenje kina, prvi apokaliptički znak disjunkcije i cijepanja kino korpulenta.”
(Isidore Isou)
Najradikalniji od Letterističkih filmova poput radova L’Anticoncept (1952) Gil J. Wolmana (1929–1995) i Hurlements en faveur de Sade (Urlici u slavu de Sada; 1952) u minimalnoj režiji radikalnog i u naznačenom vremenskom periodu sveprisutnog homoseksualnog aktiviste Guy Deborda (1931–1994) osmišljeni su i smontirani kao eksperimenti u pravcu napuštanja slike u korist zvuka. Potreba za dogradnjom filmskog iskustva dovela je do ideje o izmještanju vizualne afektacije gledatelja pomoću izmještanja projicirane slike s kino platna na veliki balon ili potpuno crni zaslon (uz forsiranje povećanog razdoblja potpune tišine kada je zvuk u pitanju). Neki Letteristi su filmske karijere nastavili u okviru naknadnih paradigmatskih konstrukcija tzv. situacionističkog filma koji ćemo u sklopu još jednog kratkog dvotjednog ciklusa u organizaciji Kino kluba Split pezentiati u drugoj polovici lipnja. Lettrističke projekcije koje su svojevremeno okupljale golemu masu poklonika eksperrimentalnog filma vezanih uz širi koncept moderne umjetničke avangarde dopunjavane su živom izvedbom alternativne zvučne kulise, ili su, putem preuzimanja i anarhističke dogradnje koncepta ‘filmske debate’ legitimirali interakcijski nered zahvaljujući kojem se, pomoću proste verbalne intervencije bilo kojeg gledatelja, u bilo kojem trenutku mogla zaustaviti projekcija, zahvaljujući čemu su, kako je tumačio Izou, svi prisutni bili izravno uključeni u ukupno iskustvo pojekta.
Središnji protagonisti Lettrističkog pokreta bili su, uz prethodno navedene, još i Jean-Louis Brau (1930-1985), François Dufrêne (1930-1982), Roberdhay (1917-1993), Roland Sabatier (1942) i Alain Satié (1944-2011). Nakon prve (1946-1949) i druge (1950-1952) faze lettrističkog djelovanja pokret se raspao na nekoliko frakcija među kojima su najagilnije bile Eksternalistička, Internacionalistička i Isouistička. Eksternalisti su se kodirali prema načelu razgradnje marketa i liberalnog kapitalizma pomoću motiviranja psiholoških pritisaka na mlađe generacije. Okupili su se oko žurnala “Soulèvement de la jeunesse” (Ustanak mladih), te vješto “zavrbovali” neke od naknadno priznatih perjanica novog eksperimentalnog pristupa u umjetnosti kao što su (tadašnji urednici navedenog magazina) Marc’O (1927) i Yolande du Luart (1930), te filmski producent Poucette (1929) i neoealistički slikar François Dufrêne (1930-1982). Ustanak mladih objavio je, navodimo kao kuriozitet, i prvi novinski tekst genijalnog Yvesa Kleina (1928-1962). Lettristi internacionalisti fomirani su 1952. Iz stoge core grupe koju su sačinjavali Serge Berna, Jean-Louis Brau, Guy-Ernest Debord i Gil J Wolman koji su se okupljali tijekom akcija oslikavanja pariških zidova. Distribuciju pamfleta “Finis les pieds plats” (Nema više ravnih stopala) proveli su ilegalno tijekom spektakularne ceremonije premijernog prikazivanja Charlie Chaplinovog filma Limelights (Pod kazališnim reflektorima; 1952). Prve direktive zadali su ovako:
“The most urgent exercise of freedom is the destruction of idols.”
“It is not to be greater than Picasso, but to have a life as exciting as Picasso, so far as Picasso had an exciting life”
“It’s in transcending art that the approach still needs to be done.”
(iz lettrističko-internacionalističkog pamfleta “Nema više ravnih stopala”)
Isouisti su, kao treća značajna frakcija Lettrisma predvođena Mauriceom Lemaîtreom djelovali u idealističkom uvjerenju kako će, ukoliko utonu duboko u svoje inicijalne ideje, njihovi projekti razotkriti nepoznate zakone prirode, s naglaskom na evolucijsku paradigmu i ekonomske postulate.
“A million arts can be created”
(Maurice Lemaître)
Izobilje radova nastalih u kontekstu djelovanja lettrista kao jedinstvenih unitarista suvremene akademske umjetnosti moguće je pronaći na slijedećim internetskim adresama:
http://www.ubu.com/historical/letterists/ (engleski)
https://www.postwarcultureatbeinecke.org/lettrism (engleski)
http://www.lettrisme.org/ (talijanski)
U sklopu ovog kratkog dvotjednog ciklusa posvećenog lettrističkoj kinematografiji Kino klub Split prikazuje:
17.05.2019. Marc – Gilbert Guillaumin – Closed Vision (1954)
Maurice Lemaître – Le petit dieu (1972 – 2003)
Maurice Lemaître – Nos stars (2002)
24.05.2019. Isidore Isou – Traité de bave et d’éternité (1951)
PROGAM ZA PETAK 17.05.2019.:
Closed Vision (1954)
Režija i scenarij: Marc – Gilbert Guillaumin (Marc’O)
Trajanje: 66 minuta
Država: SAD/Francuska
Jezik: engleski/frrancuski
Tehnika: crno-bijelo
“Filmed in the Cannes environs, much of the hour-plus running time is repetitious shots, often collages and stills, but also rather boring footage of people on the beach. A recurring image of a well-built blonde girl sunbathing there sure fits the Cannes locale. Most interesting symbol is a large cocoon in the sand which contains our hero. Lens-smeared shots with only an oval in the middle of the frame visible presage Albicocco’s incredible ’60s experiments in visual distortion, courtesy of his genius cinematographer dad Quinto Albicocco. J-G Albicocco was born in Cannes, evidently helpful in getting him this youthful gig.” (IMDB)
Muzika: Roger Calmel
Kamera: Jean-Gabriel Albicocco
Produkcija: Léon Vickman
Le petit dieu (1972 – 2003)
Scenarij, režija, montaža: Maurice Lemaître
Trrajanje: 20 minuta
Država: Francuska
Jezik: francuski/engleske folije
Tehnika: kolor
“Da bi joj odgovorili i nadmašili hegelovsku dijalektiku i njezin marksizam – osobito lenjinistički – odgovoran za toliko milijuna smrti kao i za krivotvorni idealizam i njegov kaotičan i omraženi liberalizam, Lettristski kreacionistički pokret stvorio je novu filozofiju: Kompletizam , koji će biti ukratko opisan u knjizi Mauricea Lemaitrea “Completism, Beyond Idealism and Materialism”. Svaki novi koncept mora biti dobro ilustriran u umjetnosti, Maurice Lemaître zamislio je nježnije objasniti djeci novu filozofiju, na isti način na koji su mnoge druge prethodne škole nažalost vezale uz vlastite djelomične vizije, razgrađene u osobnim odnosima. Na francuskom i engleskom jeziku ovaj film slikom i zvukom priziva zabavnu priču i emulira relevantna razmišljanja djeteta koje u svojoj obitelji primjenjuje lekcije Kompletizma.” (Maurice Lemaître 2006)
Nos stars (2002)
Režija: Maurice Lemaître
Scenarij: Carole Contant, Élodie Imbeau, Johanna Vaude, Stéfani de Loppinot
Trajanje: 22 minute
Država: Francuska
Jezik: francuski (engleski titlovi)
Tehnika: kolor
“Kronične fantazije i snovi žena kao koncept suvremenog avangardnog filma. Lica i nova ženska tijela sada lutaju cestama i ulicama uokolo mogučeg avangardnog kina, jer su do jučer Lillian Gish, Mary Pickford, Asta Nielsen, Louise Brooks ili Georgette Leblanc prešle sve slavne avenije kreativne kinematografije i klasičnih kino dvorana. Ali, ako smo sa gotovo svima njima upoznati tek kasnije, zahvaljujući knjigama, mašti, zvijezdama prošlosti, sada imamo priliku uživati u nastajanju zvijezda današnjice koje su nam istovremeno prijatelji, a filmaši bi nam ovaj put mogli razotkriti nešto od imaginarnog koje je izvorno njihovo, i to upavo u ovom trenutku.” (Maurice Lemaître)
Muzika: Jean Bohémont Leguay, François Henri Gourgues, Thibault Walter
Kamera i montaža: Hugo Verlinde
UKUPNO TRAJANJE PROGRAMA: 108 minuta
Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, namijenjene članovima i ostalim zainteresiranima, ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.
Za Kino klub Split:
Darko Duilo
…
