Istaknuti francuski kritičar Jean-Michel Frodon predstavlja lik i djelo Jean-Luc Godarda
28. 03. 2023
U sklopu međunrodnog programa Pazi na sliku/Mind the Image od 5. do 7. travnja u klubu će gostovati istaknuti francuski filmski kritičar Jean-Michel Frodon. Frodon će održati tri predavanja o Jean-Luc Godardu. Predavanja će uključivati projekcije i diskusije s posjetiteljima.
Tijekom svoje šezdesetogodišnje karijere, od filma Breathless do filma The Book of Images, ali i prije njegovog prvog dugometražnog igranog filma, kao kritičar, kroz različite formate (TV emisije, izložbe, izdanja,…), Jean-Luc Godard propitkivao je i davao nova značenja kinematografiji i njenom utjecaju na naše živote i svijet općenito. Jean-Michel Frodon vodi nas na trodnevno putovanje ovim jedinstvenim umjetničkim i političkim opusom, pomoću projekcija, razgovora i rasprava s polaznicima.
Raspored predavanja: 5. i 7. travnja program će se održavati od 16 do 20 sati, a 6. travnja od 17.30 do 21 sat.
Program je otvoren za posjetitelje i ulaz je slobodan.
Intervju: Filmska kritika ima kolektivni učinak
Povodom programa pročitajte intervju Andree Remetin sa Jean-Michel Frodonom iz 2020.
- Koja je vaša definicija filmske kritike? Je li to osobna procjena filma? Puno ljudi ima mišljenje o filmu, ali dobar kritičar ima svoj specifičan glas i način pisanja. Slažete li se?
Filmska kritika jest, ili bi trebala biti specifičan postupak u kojem se pisanje razrađuje iz nečijeg osobnog promišljanja. Svaka osoba ima mišljenje o filmovima, i to je u redu. Ali rijetki se posvete putu transformacije početnih utisaka u artikulaciju vlastite interpretacije kroz proces pisanja, (ili, rjeđe, kroz neke druge medije).
- „Recenzija“ i „kritika“pojmovi su koji se često miješaju. Mislite li da su recenzenti filma filmski kritičari, ali nisu svi filmski kritičari recenzenti filma?
Mene to toliko ne zanima, mislim da se to više odnosi na vrstu medija u kojima se pojavljuje nego nužno na vrstu posla koji se obavlja. Vrlo dobri kritičari pišu za medije u kojima se njihov rad naziva recenzijama.
- Kako gledate film? Imate li poseban fokus ili razradu?
Uvijek sa sobom imam bilježnicu i olovku. Bilježim dok gledam filmove, ali ne nužno da bih poslije čitao što sam zabilježio (ako je uopće čitljivo!), već zbog toga što me to postavlja u specifičan odnos s filmom.
- Mislite li da neki kritičari imaju preveliku moć? U nekim slučajevima „malih“ filmova kritika može biti i nada za njihov uspjeh.
Ako je negdje akumulirano previše moći, to je na tržištu filma te u marketinškim uredima i među agentima. U odnosu na njih, nijedan kritičar pojedinačno nema previše moći, a zapravo, nitko nema previše moći. Filmska kritika ima kolektivni učinak, čak i ako je rezultat subjektivnih i individualnih prijedloga. I da, naravno, kritičari mogu pomoći „krhkim“ filmovima, što je čak i dobro iako to ne bi trebala biti svrha. Filmska kritika nije nevladina organizacija.
- Kako vidite filmsku kritiku koja se piše isključivo za Internet? Postoji li razlika između pisanja članka za novine i pisanja online, budući na Internetu čitatelji mogu komentirati. Obzirom na rečeno, brinete li vas kako će vaš rad tumačiti neki komentatori?
Nakon dvadeset i pet godina rada za tiskane medije te pisanja za online medije kroz više od desetljeća, ne vidim bitnu razliku. Ali naravno da mi je koristio položaj koji sam imao u vrijeme kada je Internet postao dominantan način cirkulacije riječi i ideja. Što se mene tiče, dobivam uglavnom pozitivne komentare. Kada su negativni, vrlo rijetko su uvredljivi već su obično uvod u zanimljive rasprave. Tako da sam u osnovi zadovoljan interakcijom koju Internet dopušta.
- Kakvo je vaše mišljenje o analizi filmskih uradaka kao evaluacijskom (ocjenjivanju), a ne samo opisnom procesu?
Smatram da filmska kritika mora sadržavati neke elemente prikazivanja i neku evaluaciju, ali bi trebala djelovati izvan toga, na način koji istovremeno uključuje i nadilazi ta dva pristupa.
- Profesionalni ste kritičar gotovo četrdeset godina, koji su prema vama glavni izazovi s kojima se film danas suočava?
Dvije dijametralne opasnosti: jedna je povećavanje jaza između „umjetničkog filma“ i „komercijalnog filma“, a druga je razvodnjavanje filmske umjetnosti u audiovizualnom melting potu gdje su filmovi, serije i videoigre dio istog polja.
- Imate li nekih savjeta za mlade i motivirane profesionalne filmske kritičare? Koje kvalitete čine dobrog filmskog kritičara?
Po mom mišljenju, potrebne su samo dvije „kvalitete“: volite kinematografiju i pogledajte što više filmova svih vrsta, uživajte u pisanju. Sve ostalo, doći će samo po sebi.
- U 2020. vodili ste online radionicu filmske kritike s osam sudionika, uključujući vas (Split, Zagreb, Pariz i London) u organizaciji Kino kluba Split. Je li vam taj format bio izazovan? Mislite li da je ova inicijativa vrijedan faktor za prijenos znanja i ideja u prevladavanju krize ili može biti čak i odgovor za budućnost?
Bio sam vrlo sretan zbog toga i želim pozdraviti sjajan rad Kino kluba Split. Uživao sam u radionici i vjerujem da je dobro prošla za sve sudionike, uključujući i mene. Ali više volim biti fizički prisutan, susresti ljude, voditi „male“ razgovore (ili ne tako male) uz šalicu kave ili čašu vina. Predavanja online (kojih imam poprilično za vrijeme Covid krize) mnogo su napornija od predavanja in presentia. I, što je još važnije, zaista želim da oni koji pohađaju moje radionice mogu pogledati filmove o kojima pišemo u pristojnim uvjetima, s projekcijom na velikom platnu.
O predavaču:
Jean-Michel Frodon novinar je, filmski kritičar, pisac, profesor, kustos iz Pariza. Kao novinar i filmski kritičar djelovao je u tjednicima Le Point (1983. – 1990.) i Le Monde (1990. – 2003.), te bio izvršni urednik časopisa Cahiers du cinéma (2003. – 2009.). Piše za web stranicu slate.fr i blog Projection publique i član je uredništva i stalni pisac za časopise Caiman, Cuadernos de Cine (Španjolska), Camera Lucida (zemlje Balkana), cinephilia.net (Kina). Osnivač je organizacije L’Exception (2000. – 2004.). Kao profesor predavao je na film.factory programu, filmskoj školi koju je osnovao Bela Tarr u Sarajevu (2012. – 2015.), na Sciences Po Paris (Institut političkih znanosti), te je honorarni profesor na St. Andrews univerzitetu u Škotskoj.
Kao kustos i suradnik surađivao je na raznim izložbama i programima, uključujući Alors la Chine (Centre Pompidou), Dreamlands (Centre Pompidou), Edward Yang (Beijing Film Academy), Introducing Jean-Luc Godard (Shanghai University), Jafar Panahi (Centre Pompidou), Cinéma français (Tehran Museum of Contemporary Art), Reset Modernity (ZKM, Karlsruhe), Alternative French Cinema (Harvard Film Archive), Amir Naderi et le cinéma moderne iranien (Centre Pompidou), Hors-Piste (Centre Pompidou), Chris Marker (Cinémathèque Française). Umjetnički je direktor omnibusa Bridges of Sarajevo.
Autor je i urednik mnogih knjiga, uključujući L’âge moderne du cinéma français (Flammarion, 1995), La Projection nationale (Odile Jacob, 1998), Hou Hsiao-hsien (red., Cahiers du cinéma, 2005), Conversation avec Woody Allen (Plon, 2000), Print the Legend, cinéma et journalisme (red., Cahiers du cinéma 2004), Au Sud du cinéma (red., Cahiers du cinéma 2004), Horizon cinéma (Cahiers du cinéma 2005), Le Cinéma chinois (Cahiers du cinéma 2005), Le cinéma et la Shoah (red. Cahiers du cinéma 2007, in the US Cinema and the Shoah, SUNY Press, 2010), Robert Bresson (Cahiers du cinéma 2008), La Critique de cinéma (Sceren-CNDP/Cahiers du cinéma, 2008). Genèses, suautorstvo s Amos Gitai i Marie-José Sanselme (Gallimard, 2009), Le Cinéma d’Edward Yang (Editions de l’éclat, 2010), Le Cinéma français, de la Nouvelle Vague à nos jours (Cahiers du cinéma, 2010), Assayas par Assayas s Olivierom Assayasom (Stock, 2014), Il était une fois le cinéma (Gallimard-Jeunesse, 2014), L’Art du cinéma (Citadelle & Mazenod, 2014), O Mundo de Jia Zhangke (Cosac Naify, 2014), Que fait le cinéma? (Riveneuve, 2015), Le Monde de Jia Zhang-ke (Yellow Now, 2016), Cinemas of Paris (suuredništvo s Dinom Iordanovom, ST Andrews University Press, 2015 / Cinémas de Paris, CNRS Editions, 2016), Chris Marker, l’exposition (suuredništvo s Raymondom Bellourom i Christine VanAssche, Cinémathèque française, 2018), Treize Ozu (202 Editions, 2019).
Rad Kino kluba Split podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split i Zaklada Kultura nova. Voditeljica međunarodnog programa je Sunčica Fradelić.
