^{12. 03. 2021}

^{Proces digitalizacije Kuće na pijesku (1985) završen je u ljeto 2019. Film je od tada nekoliko puta ponovo javno prikazan a slijedom dosadašnjih predstavljanja osjetila sam poziv da ispred Kino kluba Split i ispred projekta ponudim vlastiti osvrt. Ubrzo sam, tražeći posve drugi dokument u klupskoj arhivi, pronašla jedanaesti primjerak Martinčevih bilješki o Kući na pijesku koji je posvetio klubu, što me dodatno ohrabrilo u naumu. U zadnjih godinu dana pogledala sam film više puta, a potom i analizirala u programu za montažu paralelno s pisanjem. Ipak, prije nego nastavim, napomenula bih da tekst raspravlja samo elemente koji su me osobno najviše dojmili. Želja mi je da posluži za inspiraciju budućim istraživačima u otkrivanju slojevitosti ovog djela o kojem bi se zacijelo mogao napisati zanimljiv traktat.}

^{Martinac je ostavio iscrpne bilješke ne bi li omogućio referentni okvir za tumačenje. Bilješke će vjerojatno ukrasti dio imaginacije i sposobnosti gledatelja da sam pokuša riješiti zagonetke odgovarajući precizno na niz slutnji. Mnogi će zaključiti kako dobar film ne dolazi s uputama. Međutim, ukoliko se kritika usmjeri na pretpostavku da bi film svima trebao biti razumljiv sam po sebi, propušta se mogućnost sudjelovanja u zaokruženim stvaralačkim procesima čije shvaćanje potencijalno otvara nove, fascinantne mogućnosti u promišljanju medija. Za bogatiju i raznovrsniju komunikaciju upravo je neophodno istraživati i nastojati razumjeti različite pristupe u prenošenju sadržaja.  Na koncu, svatko ima pravo za sebe postaviti pitanje je li važnije da se pokušaj dogodi od toga da pokušaj uspije (kako god definirali uspješan pokušaj).}

 

Kuća na pijesku – 72 kvadrata tišine

O montaži u kvadrat

^{Brojevi su univerzalan jezik koje božanstvo nudi čovječanstvu kao dokaz istine. 
Sv. Augustin (354 – 430)}

Digitalnu kopiju filma Kuća na pijesku bilo bi ispravno prihvatiti kao novog posrednika originalne ideje samo uz razumijevanje da digitalna slika filmske projekcije može simulirati filmsku vrpcu, ali su njene gradbene kvalitete znatno različite od onih na kojima je Martinac realizirao svoje zamisli.

Struktura filma projektirana je korištenjem preciznih numeroloških vrijednosti. Temeljna ideja zasnovana mu je na zakonitostima materijala od kojeg je sagrađen – filmskoj vrpci. Filmska vrpca ima svoj metrički sustav. Osnovna jedinica filma je frame^[1], Martinac ga je nazivao kvadrat. Brojem kvadrata u svom djelu Martinac je osiguravao statiku i balans, brojem kvadrata izražavao duhovne i mističke vrijednosti.  Kvadrat se pokazuje kao konstanta koja, poput apstraktne mjerene jedinice u arhitekturi ili glazbi, određuje ostale odnose i proporcije i na njemu počiva čitava filmska kompozicija. Međutim, za razliku od arhitekture koja je primarno umjetnost oblikovanja prostora, film je zamišljen kao medij oblikovanja vremena.

Kvadrat ima svoje trajanje, ali on živi isključivo za vrijeme projekcije. Duljina njegovog trajanja određena je brzinom projekcije. Da bi film doživjeli u idealnim uvjetima, brzina projektora mora biti komplementarna brzini kamere koja je hvatanjem svjetla zapisivala kvadrate na filmsku vrpcu (u slučaju Kuće na pijesku to su 24 kvadrata u sekundi). Dakle, trajanje kvadrata nije apsolutno već ovisi o uvjetima prikazivanja. Uz to, fizički zapis kvadrata je svjetlopis trenutka fiksiran na površinu filmske trake (ovaj postupak je moguć i bez kamere) – bez projektora koji ga pokreće, (razvijeni) film „samo“ je niz fotografija i/ili fotograma. Vrijeme kvadrata u mirovanju ili kvadrata koji nije projiciran je relativno. Odnosi među (mirujućim) kvadratima mogu se sasvim jasno prikazati grafički, ili čak plastično.

Začudan je (Martinčev) svijet u kojem kvadrat, mjerna jedinica za film, umjetnost koja primarno oblikuje vrijeme, nema apsolutno, već relativno trajanje – makar film i kao materijal i kao zapis i kao projekcija na više načina isprepliće dimenzije prostora i vremena, u čemu se i ogleda njegova magična privlačnost. Ipak, ono što film čini uistinu filmom je montaža, preciznije – mjesto i trenutak na/u kojem se spajaju kvadrati dva različita kadra – zaljepak ili pikštela. Njihov spoj, ta mogućnost prelaska, transformacije jednog stanja u novo stanje je isključivo karakteristika filma, a „montaža u kvadrat“ koja mora biti savršeno precizna kako bi medij postigao svoj transformativni učinak, suština je Martinčeve vizije čistog filma.

Posebnost Kuće na pijesku izražena je kroz konstrukcijske metode autora u namjeri da izgradi univerzalno djelo sačinjeno od višeslojnih elemenata čije ga međusobno komponiranje približava filmskim promišljanjima Ozua, Bressona i Dreyera (Paul Schrader takav pristup naziva transcendentalnim stilom u filmu).

Martinac kroz narativ filma nastoji otkriti esenciju čovjekova porijekla i prolaznosti, te čovjekovo mjesto u univerzumu i odnos prema univerzumu. Ako film pokušam zamisliti sveobuhvatno, počevši od trake na kojoj je zapisan, kroz odnose kvadrata s kadrovima, kadrova sa sekvencama i sekvenci sa cjelinom, sam sadržaj i suodnose svih vizualnih i zvučnih elemenata koji ga tvore – slutim da je Martinac gradio hiperfilm koji koristeći fizikalne zakonitosti poznatih dimenzija, projicira novu dimenziju – onu u kojoj će njegova ideja egzistirati izvan zakona ovog prostora i vremena, čime (makar djelomično) biva lišena (ovozemaljske) smrtnosti.

U tom su smislu režijski postupci neraskidivo povezani s Martinčevim duhovnim životom, vjerom i naukom, a samim tim  – kao i u većini njegovih filmova, odnosom prema umiranju/bivstvovanju. Međutim, ono čega u autorovim drugim filmovima nema, ili bar nije očito u toj mjeri, je presudna uloga ljubavi, odnosno razarajući efekt nedostatka ljubavi. Užas života nije ni prolaznost, pa ni smrt; smrt je kraj košmara. Užas je život bez ljubavi za kojom čeznemo, još i više – užas je smrt nadanja.

(nastavlja se)

Piše: Sunčica Fradelić

[1]_{S engl. Izrez kadra – Za potrebe teksta i radi bolje preglednosti koristit ću izraz „kvadrat“  koji je koristio Martinac i koji je bio uobičajen u njegovo vrijeme. „Kvadrat“ iščitavam kao mjernu jedinicu koja ima svoju numeričku vrijednost i lišena je ostalih atribucija i osobina.}