Tonći Gaćina: Hrvatski dokumentaristi daju velik doprinos međunarodnoj i domaćoj vidljivosti filma
18. 01. 2026.
Otvorene su prijave na radionicu dokumentarnog filma Tonća Gaćine, afirmiranog redatelja i snimatelja s preko desetljeća iskustva i stotinama projekata u različitim formatima. Radionica će se održavati u prostorijama kluba u Domu mladih od 6. do 8. veljače, a u okviru radionice Tonći će održati i javno predavanje 6. veljače s početkom u 20 sati za sve zainteresirane. Na radionici polaznici će učiti o razvoju i produkciji dokumentarnog filma. Povodom radionice s Tonćem je razgovarala Sunčica Fradelić.
- Kako si se počeo baviti filmom i koja je bila uloga kluba u tom procesu?
Počeo sam se baviti filmom sasvim slučajno. Početkom 2000-ih, u potrazi za povremenim poslom, radio sam na raznim događanjima s koncertnom, kazališnom i filmskom rasvjetom, a povremeno i kao TV snimatelj/švenker. Tada sam se prvi put susreo s filmskom produkcijom i shvatio da me upravo taj dio posla najviše zanima.
Nažalost, profesionalna snimanja u Splitu bila su rijetka, pa je logičan korak bio odlazak u Zagreb. Upis fakulteta se činio kao najjednostavniji način preseljenja i upoznavanja ljudi. Tako se rodila ideja o upisu filmskog studija, konkretno Odsjeka snimanja na ADU. Nakon što nisam prošao prijamni ispit, odlučio sam ipak ostati u Splitu i upisao sam UMAS, smjer Film i video.
U to sam vrijeme povremeno radio na rasvjeti u Kocki, gdje sam s vremenom upoznao ekipu iz Kino kluba. U klub sam se formalno uključio nakon upisa fakulteta, na poziv tadašnjeg tajnika Igora Lušića, kako bih pomogao oko nabave nove rasvjete, a od tada sam ostao aktivan u klubu i idućih desetak godina sudjelovao u razvoju klupske snimateljske, rasvjetne i tonske opreme.
U klubu sam najviše ostao zbog mogućnosti besplatnog bavljenja filmom, odnosno pristupa resursima koji su inače izrazito nedostupni. Filmska oprema je skupa, a tada u Splitu gotovo nepostojeća, pa ni najam nije dolazio u obzir. Klub je meni, kao i cijeloj jednoj generaciji filmaša, pružio prostor za rad i razvoj vlastitih vještina i samih projekata. Ovdje ne smatram da su resursi samo samo prostori i oprema, već i obrazovanje i drugi članovi koji su tu kao podrška ili pomoć.
- Koji dio procesa nastanka filma ti je najdraži i zašto?
Najdraži mi je trenutak kada prođe mjesec ili dva od uspješne premijere, jer to znači da je projekt konačno završen i da se može ići dalje, pa čak i ako shvatiš da ste trebali još neku sitnicu ispraviti.
Zbog iskustva se vrlo dobro snalazim na samim snimanjima, međutim montaža mi je ostala posebno drag dio procesa. Najviše jer u toj fazi radim isključivo sa suradnicima. Kako sam na snimanjima vlastitih filmova često sam, montaža je prva prilika da imaš suputnicu ili suputnika s kojim polako slažeš materijal i dijeliš vizije.
- Snimaš isključivo dokumentarne filmove – koji je razlog? Što misliš o hrvatskom dokumentarnom filmu?
Tek sam nedavno shvatio da razlog vjerojatno leži u tome što sam tijekom studija počeo režirati dokumentarce iz želje da se usavršim kao snimatelj, pa je bilo logično da sam sebi snimam filmove. Dokumentarci su došli prirodno – vidiš temu, situaciju, prostor i ljude te “jednostavno” uključiš kameru.
Kako su gotovo svi moji studentski filmovi imali određeni uspjeh i prikazivali se na festivalima, a sam proces mi je bio iznimno zanimljiv, odlučio sam se nastaviti baviti režijom. Smatram i da sam imao sreće jer je hrvatska filmska scena rasla iz godine u godinu, velikim dijelom zahvaljujući osnivanju Hrvatskog audiovizualnog centra, koji nam se doimao otvorenim i transparentnim. Jačali su festivali, rasla je produkcija i bilježili su se međunarodni uspjesi.
Hrvatski dokumentaristi pritom su dali velik doprinos i međunarodnoj i domaćoj vidljivosti filma. Do danas su hrvatski autori prikazivali filmove na svim važnim svjetskim festivalima te osvajali brojne nagrade. Čini mi se da su uspjesi hrvatskog kratkog igranog, eksperimentalnog, animiranog, zatim dugog i kratkog dokumentarnog filma pokazali našim autoricama i autorima da možemo, da riskiramo i da smo u najmanju ruku jednako dobri kao i ostali. Hrvatska filmska produkcija za zapadom jedino zaostaje u budžetima, nikako u kvaliteti autorica i autora.
- Koliko je trajala realizacija filma Koze! i kako si odabrao temu?
Koze! su nastale slučajno, tijekom istraživanja za dugometražni dokumentarni film. Istražujući fenomen brodova na suhom, u razgovorima s Unijanima saznali smo za problem divljih domaćih koza koje uzrokuju štetu i otežavaju život otočanima. Jedini mehanizam koji država u takvim situacijama nudi jest odstrel, što je samo po sebi kontradiktorno jer su koze na otoku ostale nakon raseljavanja stanovništva, a izvorno su dovedene kroz državne projekte razvoja stočarstva još osamdesetih godina.
Snimanje smo započeli u proljeće 2023. godine. Nakon što smo snimili veći dio materijala, razmišljali smo o dugometražnom filmu koji bi obuhvatio slične slučajeve, no na kraju smo se odlučili za kratki film. Nakon toga smo još dvaput odlazili na otok te snimali u Zagrebu i Istri. Montažu smo započeli u studenome 2024., a premijera je održana ovoga ljeta. Dio produkcijskog vremena zauzeli su i procesi prijava i selekcija za festivale.
- Misliš li da je važno pratiti aktualne filmove i autore, autorice globalno za razvoj vlastitog senzibiliteta? Baviš se pedagoškim radom na ADU i vodiš radionice u klubu. Koliko je zahtjevno raditi s mladim ljudima?
Naravno. Oduvijek mi je bilo zanimljivo pratiti ljude koji stvaraju, bilo u filmu ili, možda još više, u drugim područjima likovnih umjetnosti. Posebno je zadovoljstvo vidjeti da su ti studenti napravili dobar film koji se vrti pred publikom. Rad s ljudima uvijek je zahtjevan, ali ne nužno više nego u drugim kontekstima. Ne čini mi se da postoji velika razlika između rada s mladim i nešto starijim ljudima – razlika je ponajprije u životnom iskustvu. Mladi su divni i drago mi je što imam priliku baviti se tim poslom.
- Koji su planovi za budućnost?
Planovi su šaroliki: nastavak rada na dugometražnom filmu te povratak u galerijske vode, u kojima nisam aktivno plivao još od preddiplomskog studija.
Više o radionici i prijave na istu potražite ovdje.
Tonći Gaćina (Split, 1983) redatelj je i snimatelj dokumentarnog filma s preko desetljeća iskustva na stotinama profesionalnih projekata. Diplomirao je Film i video na UMAS-u te magistrirao Dokumentarni film na ADU u Zagrebu. Kao autor istaknuo se filmovima Turizam! (Visions du Réel, Karlovy Vary – Future Frames, nagrade na DokuFestu i LFF-u, 2016) i Koze! (Locarno – Pardi di domani, RIFF, TISFF; posebno priznanje MFF Široki Brijeg; otkup France 3, 2025). Režirao je i HRT-ov serijal Na putu: Konjima do Crnog mora (2020). Od 2012. vodi radionice dokumentarnog filma (KKS, KKZ, Blank), a od 2015. predaje na ADU, gdje je 2019.–2023. bio asistent, a od 2023. docent za filmsku i TV režiju. Mentor je niza studentskih i radioničkih filmova s međunarodnim priznanjima. Sudionik je pitching programa DOK Leipzig (2024) i Cannes Cinéma de Demain – Focus WiP (2025) za film Koze!. Obnašao je vodeće funkcije u struci: predsjednik Hrvatskog filmskog saveza (2016–2020), dopredsjednik Kino kluba Split (2010–2021), član HAVC-ova Audiovizualnog vijeća (2017–2021) te predsjednik Vijeća za film i multimediju Grada Splita (2021–2025).
Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Zaklada Kultura nova i Grad Split
