Međunarodni simpozij: Kad slike uzvrate pogled // When Images Stare Back at Us
15. 5. 2026
U Splitu se 28., 29. i 30. svibnja 2026. održava međunarodni simpozij Kad slike uzvrate pogled // When Images Stare Back at Us. Simpozij okuplja filmske radnice i istraživačice koje će sa zainteresiranom publikom podijeliti svoj istraživački i umjetnički rad. U simpoziju sudjeluju Karla Crnčević (Hrvatska) Anaís Córdova-Páez (Ekvador), Laura Alhach (Kolombija), Bilge Emir (Turska), Verónica Boggio i Lorena García – Open River Archive (Peru), behshad tajammol (Iran), Sita Magfira (Indonezija), Kumjana Novakova (Makedonija), Mirjana Radovanović – KURS (Srbija) i Ivana Perić (Hrvatska).
Izlaganja će se održavati u Kino klubu Split, izuzev izlaganja Ivane Perić koje će se održati u Društvu arhitekata Splita 29.5. s početkom u 20 sati.
Sportski arhivi kao platforme otpora / Od Hajduka do Palestine
Ivanino izlaganje usmjerit će fokus na povijest lokalnog sporta i njegove izbrisane ili izmijenjene arhive, promatrajući ga kao platformu otpora, onu koja je oduvijek bila kolektivno stvarana. Taj je otpor bio potaknut i proširen međunarodnim organiziranjem i kolegijalnošću, što će se vidjeti prolaskom kroz priče od Hajdukovih nastojanja 1940-ih do današnjih palestinskih poziva na bojkot sporta. Ivanino izlaganje proširuje programsko promišljanje arhiva, slike i svjedočenja kroz povijest sporta, shvaćenog kao platforme koja je, poput kulture, komunicirala s masama i stvarala kolektivne oblike otpora. Kroz lokalne sportske arhive koji su nakon 90ih u našem kontekstu brisani, mijenjani ili prešućivani, prati kako se solidarnost gradila preko granica: od Hajdukovih nastojanja 1940-ih do suvremenih poziva na sportski bojkot.
Općenito o programu
Što se događa kada slike prestanu biti samo dokumenti, objekti čuvanja ili materijal za tumačenje; i počnu zahtijevati odgovor? Kada ih više ne promatramo isključivo kao reprezentacije prošlosti, nego kao mjesta na kojima se pregovaraju odnosi prema sjećanju, moći, vidljivosti i odgovornosti.
U tom smislu, oslanjamo se na misao Arielle Aïshe Azoulay i njezino razumijevanje fotografije ne kao zatvorenog dokumenta, nego kao prostora političkog odnosa. Slika ne uključuje samo ono što prikazuje, nego i one koji je proizvode, one koji su njome izloženi, one koji je gledaju te institucije koje odlučuju što će biti sačuvano, dostupno ili izbrisano. Iz te perspektive, rad sa slikama postaje pitanje odgovornosti: tko ima pravo gledati, tko ostaje nevidljiv, tko odlučuje o pristupu i što arhiv može učiniti vidljivim danas.
Ovaj trodnevni susret polazi od pitanja što danas znači raditi sa slikama: u arhivu, na filmu, u institucijama i u javnom prostoru. Gradi se iz svijesti da slika nije neutralna, da vidljivost sama po sebi ne proizvodi razumijevanje, niti nužno vodi djelovanju. Upravo tu napetost otvaramo kao prostor rada: između čuvanja i interpretacije, dokumenta i intervencije, povijesti i političke odgovornosti.
Program je na engleskom jeziku, a ulaz je slobodan.
28.5. ČETVRTAK
13:30 Okupljanje
13:45 – 14:30 Karla Crnčević – Katalog tranzitnih solidarnosti / Catalogue of Moving Solidarities
14:30-15:15 Kumjana Novakova – Nevidljive slike uzvraćaju pogled / Invisible Images Gazing Back at Us
15:30-16:15 Verónica Boggio and Lorena García – Široka rijeka: amazonski filmski arhivi / Rio Abierto: Amazonian Film Archives (online)
29.5. PETAK
15:00 – 15:45 Sita Magfira – Nina Bobo, Oh Nina Bobo: The Weight of Tenderness / Nina Bobo, oh Nina Bobo: Težina nježnosti
16:00 – 16:45 behshad tajammol – Politics of Remembering: On the Iranian Women’s Movement and the Question of Archiving / Politike sjećanja: Ženski pokret u Iranu i pitanje arhiviranja
17:00 – 18:00 Anaís Córdova-Páez – The Imaginary of the Commons / Imaginarij zajedničkog
20:00h – Društvo arhitekata Splita: Ivana Perić – Od Hajduka do Palestine (na našem jeziku)
30.5. SUBOTA
15:15 – 15:45 Alia Ayman – Film Globalnog juga: Refleksije o sastanku filmskih kustosa u Kairu / Cinema Of The Global South: Reflections on a Film Programmers’ Meeting in Cairo (online)
16:00-16:45 Laura Alhach – Weaving through Coastlines / Vijugajući obalama
17:00 – 17:45 Bilge Emir – Visibility in Counter-Archive Practices / Vidljivost u praksama kontra arhiva
18:00 – 18:45 Mirjana Radovanović – About Coming Together – What Archives Tell Us / O udruživanju – što nam kazuju arhivi
Anaís Córdova-Páez (Ekvador) promišlja kako se politika, ekologija, rod i pokretne slike isprepliću u internetskom dobu. Njezin rad nastoji skrb postaviti u središte, propitujući procese umjetničke produkcije i izlaganja. Eksperimentira s filmom, programira u sklopu EQUIS Feminist Film Festivala u Ekvadoru i festivala Zinegoak u Bilbau. Godine 2022. bila je stipendistica Flaherty Seminara, a 2023. međunarodna gošća programa Atmospheres of Violence na Sveučilištu Harvard. Kao DJ/VJ nastupa pod imenom LaNïn na https://feministprojection.party.
behshad tajammol (Iran) je multidisciplinarna umjetnica čija se praksa razvija na sjecištu sociopolitičkih struktura, jezika i življenih stvarnosti. S osobitim fokusom na političke dimenzije jezika, glasa i sjećanja, njezin je rad utemeljen u kontinuiranom istraživanju procesa oblikovanja osobnog i kolektivnog pamćenja te njihove uloge u oblikovanju povijesne svijesti.
Bilge Emir (Turska) je kulturna radnica bazirana u Berlinu. Njezina praksa istražuje sjecišta struktura moći, vizualne reprezentacije i politike slika. Bila je članica video kolektiva artıkişler, gdje je producirala fragmentarne dokumentarne videoradove koji se bave urbanom transformacijom, prisilnim migracijama, radom u urbanom prostoru i kolektivnim društvenim pamćenjem. U Berlinu je sudjelovala u radu različitih kolektiva, među kojima su Interflugs, autonomna studentska organizacija usmjerena na samoorganizirane prakse učenja i poučavanja; bak.ma collective, digitalni medijski arhiv pokreta neposluha u Turskoj; te Raumerweiterungshalle, samoorganizirani prostor za neprofitne projekte i događanja. Magistrirala je vizualne komunikacije na Weissensee akademiji umjetnosti u Berlinu, a radi kao freelance ilustratorica i grafička dizajnerica.
Karla Crnčević (Hrvatska) je filmska radnica čija se praksa nalazi na sjecištu rada s filmom, istraživanjima arhiva i prostorima sjećanja. Jedna je od osnivačica i kustosica platforme KINO UNSEEN, posvećene promišljanju cirkulacije filmske slike, kulturnih politika i reaktivaciji kino-prostora kao mjesta susreta. Njezin se rad kreće između dokumentarnih i eksperimentalnih formi, često kroz suradničke i procesualne pristupe. U središtu njezine prakse nalazi se istraživanje sjećanja kao spekulativnog polja: načina na koje osobne i kolektivne povijesti oblikuju slike, krajolike i društvene odnose u sadašnjosti.
Ivana Perić (Hrvatska) je novinarka koja radi za tjednik Novosti. Članica je kolektiva Nepokorena Palestina i faktiv.
Kumjana Novakova (Makedonija) rođena je u nekadašnjoj Jugoslaviji, akademski se obrazovala u području društvenih znanosti i istraživačkih metodologija, radi na sjecištu umjetnosti pokretnih slika, istraživanja i teorije. Njezina je umjetnička praksa istraživački utemeljena te istražuje odnose moći i nasilja, rata, sjećanja i otpora. Njeni radovi prikazivani su u različitim institucijama i prostorima, uključujući MoMA-u, Tate Modern i velike filmske festivale. Njezin posljednji film Silence of Reason osvojio brojne međunarodne nagrade, među kojima su IDFA-ina nagrada za najbolju režiju, nagrada za najbolji srednjemetražni film na HotDocsu te nagrada za najbolji međunarodni film na Cinéma du Réel. Kao kustosica, Kumjana je sudjelovala u nizu grupnih izložbi i interdisciplinarnih programa u zemljama bivše Jugoslavije, kao i u Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Italiji.
Laura Alhach (Kolumbija) je kolumbijska istraživačica, kustosica i audiovizualna arhivistica koja djeluje na sjecištu dijasporičkog filma, arhivskih praksi i kolektivnog pamćenja. Njezin se rad bavi fragmentiranim i često nedostupnim filmskim povijestima, pristupajući arhivu ne kao fiksnom repozitoriju, već kao prostoru odnosa, aktivacije i ponovnog čitanja iz antikolonijalnih i feminističkih perspektiva.
Mirjana Radovanović (Srbija) je vizuelna umetnica. U svojoj praksi istražuje kako umetnost može doprineti različitim društvenim borbama. Kao polazište za rad često koristi arhivski materijal, koji kombinuje sa poezijom, prozom i vizuelnim jezikom revolucionarnih borbi i progresivnih pokreta iz prošlosti, prevodeći ih u savremeni umetnički i politički kontekst. Njeni radovi obuhvataju murale, ilustracije i različite štampane formate, poput novina, postera i grafika. U svom radu vodi se idejom da umetnički sadržaji treba da budu didaktični i dostupni najširoj publici. Osnivačica je i članica umetničkog kolektiva KURS.
Lorena García Espino – Rio Abierto (Peru) je peruanska istraživačica, programerka i filmska autorica. Njezina praksa, s transfeminističkim i interdisciplinarnim fokusom, povezuje film, arhive, nove medije i kolektivno stvaranje, razumijevajući izlaganje kao transvremenski prostor za aktivaciju sjećanja i izgradnju zajednice. Magistrirala je filmsko kuriranje na Elías Querejeta Zine Eskola te sudjelovala u programima Industry Academy i U30 Filmskog festivala u Locarnu. Trenutačno je uključena i u projekte Río Abierto — Amazonski filmski arhivi — i Archivo Reversible — žene i disidencije u nefikcijskom filmu.
Verónica Boggio – Rio Abierto (Peru) je vizualna antropologinja specijalizirana za upravljanje kulturnom baštinom i audiovizualno arhiviranje. Njezin rad povezuje etnografsko istraživanje, kulturni menadžment, audiovizualnu produkciju i očuvanje kulturnih sjećanja, s naglaskom na amazonske teritorije. Studirala je kulturnu antropologiju na PUCP-u, kreativni dokumentarni film na UAB-u, upravljanje kulturnom baštinom na UNC-u te filmsko arhiviranje na EQZE-u. Od 2022. istražuje peruanski amazonski film i vodi projekt Río Abierto.
Sita Magfira (Indonezija) je indonezijska istraživačica trenutačno bazirana u Budimpešti. Magistrirala je povijest, a njezino se istraživanje bavilo indonezijskom dijasporom u Mađarskoj i Češkoj. U Indoneziji je sudjelovala u nizu istraživačkih i kustoskih projekata, a nedavno je bila sukustosica Indonesian Printmaking Festivala (2024.), koji je istraživao historiografiju indonezijske grafike. Usporedno s time razvija sve veći interes za rad skrbi, osobito njegova preklapanja s rodom, kolonijalizmom i globalnom ekonomskom nejednakošću: interes koji je djelomično oblikovan i njezinim svakodnevnim iskustvom rada odgojiteljice u vrtiću u Budimpešti.
Događanje organiziraju umjetnička organizacija Antena kolektiv i Kino Unseen u suradnji s Kino klubom Split i Društvom arhitekata Splita. Program financiraju Zaklada Kultura nova, HAVC, Grad Split i DHFA. Organizatorice programa su Karla Crnčević i Sunčica Fradelić.
Dizajn i grafičko oblikovanje vizuala: Nikola Križanac
