SMOTRA XV: selekcija filmova iz arhive Kino kluba Split
31.5.2026
Povodom petnaestogodišnjeg održavanja Smotre – prezentacije filmova nastalih u klupskim suradnjama i koprodukcijama, studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Petra Pavlović i Leo Zorić selektirali iz arhive kluba neoliko filmova. Program će se prikazati 6.6. s početkom u 19 sati u prostoru Kino kluba Split u prisustvu selektora i mentorice. Svoj odabir i iskustvo obrazložili su u nastavku teksta:
– Ovogodišnja, petnaesta Smotra Kino kluba Split za nas ima posebno značenje jer je nastala i kroz naše iskustvo stručne prakse u nastavnoj bazi kluba. Odabir kluba kao mjesta prakse bio je prilika da se izravnije upoznamo s njegovim radom, arhivom i filmovima koji su nastajali u različitim razdobljima, od osnutka pa sve do sada. Kroz praksu smo imali mogućnost vidjeti kako funkcionira iznutra, upoznati atmosferu i način rada te uvidjeti važnost koju ima za filmsku kulturu grada i zajednicu.
Proces odabira filmova uključivao je gledanje, bilježenje, razgovore i promišljanje o tome kako povezati starije i novije radove u kohezivnu cjelinu koja govori o našem vremenu. Program donosi izbor filmova koji, nastajući u različitim desetljećima i različitim produkcijskim okolnostima, govore o istom nemiru. Riječ je o čovjeku uhvaćenom između rada, obaveza i sustava koji od njega neprestano nešto traži.
Program okuplja filmove iz klupske arhive i novije produkcije, od amaterskih i eksperimentalnih radova do recentnih igranih i dokumentarnih ostvarenja. Takav je pristup prepoznatljiv i u dosadašnjim izdanjima Smotre, koja ravnopravno predstavlja filmove mladih i iskusnijih autora. Jako smo zahvalni na prilici da sudjelujemo u ovom procesu, na povjerenju koje nam je ukazano i na razgovorima koji su nam pomogli da jasnije oblikujemo program. Ovo iskustvo za nas je bilo važno jer nam je omogućilo da filmove ne promatramo samo kao pojedinačna djela, nego kao dio šireg prostora i zajednice koji imaju utjecaja na društvene pojave. Kroz vlastiti izbor filmova željeli smo otvoriti prostor za diskusiju o radu, pravima radnika, potlačenosti, društvenim pritiscima i onima koji u takvom sustavu često ostaju na margini.
Program započinje Crvelinovim filmom Bageri proždiru zemlju, u kojem se svakodnevni prizori Rive susreću s radom bagera koji mijenjaju obalu i odnos grada prema prostoru. Film, nastao 1967., danas se može čitati kao rana slika grada koji se mijenja prije nego što njegovi stanovnici uspiju razumjeti što se zapravo događa. Prikazuje kako javni prostor postaje gradilište, a grad prestaje biti samo mjesto života i postaje prostor profita.
Na tu sliku nadovezuje se Caffe Manon Ranka Kursara, dokumentarni prikaz mlade konobarice u kafiću Manon na splitskoj Rivi. Film otkriva raskorak između unutarnjih želja i stvarnih mogućnosti iza svakodnevnog rada, posluživanja i kratkih susreta s gostima. U toj tihoj napetosti između onoga što lik želi i onoga što joj je dopušteno otvara se jedna od glavnih tema programa, sustav koji čovjeku ne uzima samo sate rada, nego i mogućnost da zamišlja drukčiji život.
Žemsko Tatjane Dunje Ivanišević uvodi temu ženskog tijela, pogleda i samopredstavljanja. Ovaj rad iz 1968. godine danas se može čitati kao rana feministička gesta unutar kinoklupske kinematografije. Žena u filmu nije samo promatrana, nego ima vlastiti glas i značenje. Nakon filmova o prostoru i radu, Žemsko otvara pitanje kome pripada tijelo, tko ga promatra i tko ima pravo govoriti o njemu. Film se u novijim izvorima opisuje kao kratki feministički avangardni film.
Središnji društveni rez programa donosi dokumentarni film Pravo na rad: Onako kako smo ga ostavile Marice Lalić i Ivana Lasića. Film govori o bivšim zaposlenicama splitskog tekstilnog poduzeća Uzor i prostoru u kojem su radile nakon što su izgubile posljednju bitku za spas firme. U njemu se rad ne prikazuje kao apstraktno pravo, nego kao izgubljeno mjesto identiteta, zajedništva i dostojanstva. To je film o tranziciji, ali i o praznim pogonima i prešućenim životima radnica koje su sustavu postale višak, odnosno o sve onome što ostane kada se tvornica zatvori.
U Čistačici Matije Vukšića društvena nepravda ulazi u privatni prostor. Majka, zaposlena kao čistačica u župnom uredu, pokušava zaštititi sina nakon što joj prizna da je ubio lokalnog svećenika. Film se može promatrati kao priča o majčinstvu i krivnji, ali i kao priča o ženi iz radničke pozicije koja nema određenu moć, nego samo vlastitu snalažljivost i strah.
Ritki zrak Šimuna Šituma premješta program prema temi odlaska. Leo sutra odlazi u Njemačku raditi kao kuhar, a posao mu je sredio rođak kojeg ne podnosi. Iako se film oslanja na komediju i satiru, njegova je situacija duboko prepoznatljiva svima. Mladi čovjek u ovom slučaju odlazi jer mu lokalni okvir ne nudi dovoljno zraka. Emigracija se ovdje ne prikazuje kao veliki dramatični čin, nego kao gotovo obična, svakodnevna posljedica ekonomskog pritiska.
U Carpe diemu Filipa Antonija Lizatovića tema rada i preživljavanja vraća se kroz turizam. Ovdje turizam nije prikazan kao lijepa slika obale i idilični trenutci, već kao odnos u kojem se susreću gost i domaćin, uz prostor i novac. Iza mediteranske svakodnevnice ostaje pitanje tko zaista može „iskoristiti dan“, a tko ga mora odraditi.
Plima Eve Vidan donosi intimniji prikaz, ali ne izlazi iz društvene teme. Odnos prabake i praunuke, otok i obiteljska bliskost, ali i problemi unutar nje, stvaraju prostor u kojem se važne stvari osjećaju i bez velikih riječi. Plima podsjeća na ono što opstaje kada ostavimo sve materijalno po strani, sve ono što dolazi mimo tržišta.
Program zatvara Akt Tamare Bilankov, eksperimentalno-igrani film koji gledatelja uvodi u zatvoren prostor susreta i razotkrivanja. Nakon priča o radu, odlasku, obitelji i društvenim pritiscima, film se vraća tijelu kao mjestu na kojem se ti pritisci najjasnije vide. Akt ne nudi završni odgovor u ovom programu, nego ostavlja pitanje koliko je čovjek slobodan kada je stalno izložen tuđem pogledu.
Petra Pavlović i Leo Zorić
SUBOTA 6.6.
19 sati, Kino klub Split
- Bageri proždiru zemlju, Martin Crvelin, 1967, 5’29”
- Caffe Manon, Ranko Kursar, 1967, 9’33”
- Žemsko, Tatjana Dunja Ivanišević, 1968, 6’14”
- Pravo na rad: Onako kako smo ga ostavile, Marica Lalić, Ivan Lasić, 2015, 8’40”
- Čistačica, Matija Vukšić, 2017, 11’14”
- Ritki zrak, Šimun Šitum, 2016, 31′
- Carpe diem, Filip Antonio Lizatović, 2022, 13’40”
- Plima, Eva Vidan, 2023, 14’12”
- Akt, Tamara Bilankov, 2016, 23’43”
Događanje se organizira u suradnji s Platformom Doma mladih i Multimedijalnim kulturnim centrom Split. Ulaz na sva događanja je slobodan. Za vizualni identitet događanja zaslužan je Hrvoje Hiršl. Voditeljica programa Kino kluba Split je Sunčica Fradelić. Klub financiraju Zaklada Kultura nova, HAVC, Grad Split i DHFA.
