U petak 25.01. u 20:30 u projekcijskoj sali Kino kluba Split možete prisustvovati završnoj projekcijskoj večeri ovomjesečnog ciklusa filmova kojima je produkcijska okosnica tematiziranje nekrofilije. Biti će prikazan kultni alternativni horror NEKRomantik (1987) njemačkog radikalnog provokatora Jörga Buttgereita.
Jörg Buttgereit – NEKRomantik (1987)
A film about love for man and what remains of him.
Death is just the Beginning…
Siječanjski ciklus produkcija vezanih eksperimentalno-filmskim tretmanom fenomena nekrofilije zatvaramo projekcijom uratka NEKRomantik (1987) u režiji kontroverznog Jörga Buttgereita (1963), berlinskog nezavisnog umjetnika kojeg smo prvi puta predstavili prije nekoliko godina u širem kontekstu tzv. Berlin Super 8 scene iz prve polovice osamdesetih godina prošlog stoljeća (prikazali smo njegov kratki frustrirajući film Mein Papi – Moj otac, snimljen 1982). IMDB portal za NEKRomantik tvrdi kako se radi o “grafičkom, niskobudžetnom gore-shockeru” što je, u okviru napredne žanrovsko-produkcijske sistematizacije, precizna definicija, ali istovremeno i svojevrsna psihološka klopka za tipičnu publiku subžanrovskih horora jer se radi o filmu kompleksne simboličke i ludističke metanarativnosti (“socijalno ustrojavanje zla” kao svojevrsni dramaturški generator vlastitog opusa Buttgereit je vjerojatno najtransparentnije kodirao teatarsko-filmskom antifašističkom farsom Captain Berlin VS Hitler iz 2010). Sam autor istakao je tijekom promotivnih aktivnosti, uz opasku kako upravo zbog toga nikada nije ni htio postati režiser, kako je “NEKRomantik samo pokušaj pobune protiv njemačkog cenzorskog sustava i projket kojem je jedini smisao bio šokirati što više ljudi”. NEKRomantik je snimljen Beaulieu 6008 S kamerom (Kodachrome 40 8 mm negativ) te blow-up procesom isprintan na 16 mm film bez budžeta i s hrpom jeftinih specijalnih efekata, a originalni soundtrack čine kompozicije Hermanna Koppa, Bernda Daktaria Lorenza i Johna Boya Waltona. Poljski ekspert za alternativnu horror kinematografiju Bartlomiej Paszylk ističe NEKRomantik kao školski primjer filma nastalog na impresivnom talogu amaterskih tehnika snimanja kojem su loša gluma i jeftina kinematografija radikalni kontrapunkt zahvaljujući kojem se pažnja gledatelja zadržava na intrigantnim tehničkim rješenjima nesvakidašnjim za njemačku nezavisnu autorsku produkciju. Kako navodi (wikipedia) Kris Vander Lugt, proučavatelj tzv. generičke povijesti njemačkog filma (pristup usklađen sa žanrovskom razgradnjom i dogradnjom nacionalne kinematografije) NEKRomantik u jednom projektu objedinjuje splatter film, schlock film, crnu komediju, eksploatacijski film i softcore pornografiju. Uz navedeno primjetan je i utjecaj klasičnog američkog B/C filma na scenografske dogadnje i limite, kao i (također američke) trash produkcije zasnovane na podizanju troškova poizvodnje uz paralelno približavanje gotovog produkta poimanju konvencionalne komedije što je bio trend i u okvirima hollywoodskih studija tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Dinamično režijsko-montažno kontrapoliranje gore navedenog s kadrovima klasičnim za horror hibride čini cjelinu kompleksnim filmskim iskustvom za koje se može kazati kako seže do u legitimacijski proces i u širem kontekstu poimanja umjetničkih avangardi. Film počinje kadrovima uriniranja, a tijekom gradacije do nekrofilijskog apsurda dramaturški slijed razvojno veže i konfrotira i zavidan niz drugih patoloških fenomena (vezanih uz ishodišnu inspiraciju) kao temeljno održivo dramaturško sjecište i kompleksan test autora u pravcu (obavljenog) zadovoljavanja kreativne potrebe za “inteligentnom montažom atrakcija”. Središnja dramaturška okosnica filma (na scenariju je uz Buttgereita radio i skript konzultant, te povremeni redatelj Franz Rodenkirchen) tempirane su opačine djelatnika imaginarne “Joeve agencije za čišćenje” Roba Schmadtkea (Daktari Lorenz). Agencija za koju Rob radi uklanja leševe s javnih površina i s cesta nakon saobraćajnih nesreća, a poslovni angažman Robu omogućuje da, uz određene peripetije, uživa u svom nastranom porivu – nekrofiliji. Daljnja razgradnja u pravcu analize sinopsisa filma vodila bi u donekle predvidivom pravcu kojem jednosmjernost izlaganja prekida paralelni introspektivno humanizirajući uvid u socijalnu pozadinu ozbiljenja Robovog ludila. Filmu je tijekom premijernih prikazivanja zamjerena mizoginija iako je zadan iz perspektive obaju spolova, što je dodatno naglašeno relativno neovisnim nastavkom NEKRomantik 2 (1991), također u režiji Jörga Buttgereita, ali sa temeljito izmjenjenom glumačkom postavom. Uz napomenu kako digitalnu kopiju filma vrtimo u nedostatku komercijalno dostupnog medija, a Jörg Buttgereit se povemeno javno zalaže za distribuciju i prezentaciju originalnih materijala zbog čega mu se unaprijed izvinjavamo, pozivamo vas da nakon ovog siječanjskog “programskog umrtvljavanja” prva dva petka u veljači prisustvujete kratkom ciklusu filmova mađarskog klasika Zoltána Huszárika (1931–1981) koji bi trebao (unatoč nešto lošijim kopijama filmova) osvježiti odnos sa spektrom i naglasiti dijametralno suprotni redateljsko-snimateljski eksperiment na tragu tretmana stilski dotjerane temeljne filmske slike.
Trajanje: 71 minuta
Država: Njemačka (zapadna)
Jezik: njemački (engleski titlovi)
Tehnika: kolor
Ciklusom nekrofilija Kino klub Split objedinio je slijedeće filmove :
04.01.2019. Gerald Kargl – Angst (1983)
11.01.2019. Lynne Stopkewich – Kissed (1996)
18.01.2019. Peter Greenaway – Death in the Seine (1988)
Nacho Cerdà – Aftermath (1994)
25.01.2019. Jörg Buttgereit – Nekromantik (1987)
Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, namijenjene članovima i ostalim zainteresiranima, ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…
Za Kino klub Split:
Darko Duilo
…