Intervju i osvrti: Jure Cukar – Entuzijazam polaznika me najviše oduševljava

^{8. 2. 2025}

Povodom nedavno održane radionice rasvjete, napravili smo intervju s Jurom Cukrom, dugogodišnjim voditeljem ovog programa.  Jure je završio preddiplomski studij Filma i videa Umjetničke akademije u Splitu 2012. godine, a 2018. magistrirao filmsko i video snimanje pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Aktivni je član Kino kluba Split od 2008. godine, djelovao je i kao član izvršnog odbora te razvijao strategiju nabavka opreme. Angažiran je kao majstor rasvjete i asistent kamere na brojnim komercijalnim i umjetničkim projektima (Moj zanat, Osmi povjerenik, Marginalci…) Trenutno je zaposlen kao snimatelj u medijskoj kući Hanza Media, a djeluje u Splitu i Zagrebu.

• Dugogodišnji si član kluba, kako je sve počelo?

Sada već davne 2008. godine, bio sam student treće godine studija Engleskog jezika i književnosti, ali nisam bio potpuno zadovoljan pa sam odustao od studiranja. Potom sam radio svakakve poslove i nisam znao koja mi je iduća stepenica u osobnom razvoju. Zahvaljujući prijateljici iz srednje škole, Martini Bilan, doznao sam za aktivnosti Kino kluba Split. Oduvijek sam bio zaljubljenik u filmsku umjetnost pa me je ideja o učenju filma veoma zainteresirala. Bez velikih očekivanja, slušao sam sva teoretska predavanja i pohađao sve radionice koje su se tada nudile u Kino klubu. Bila je to prekretnica u mom životu.
Uz sve fantastične predavače koji su nas te jeseni učili o filmu najviše me se dojmila radionica snimanja pod mentorstvom Borisa Poljaka te radionica rasvjete koju je tada vodio Tonći Gaćina. Njih dvoje smatram svojim prvim mentorima u svijetu filma i grabio sam svaku priliku da nešto od njih naučim. Gaćina me vodio sa sobom dok je postavljao koncertnu rasvjetu ili dok bi radio kao gaffer na filmu da mu pomažem, a Poljaku sam u početku nosio stativ za kameru i torbe s rasvjetom. Ta iskustva su mi mnogo značila. Procesi snimanja i kreiranja filmske rasvjete za mene su bila specifično inspirativna. Svidjela mi se ta moć da se situacija unutar kadra može iskontrolirati po mom nahođenju i prema mojoj umjetničkoj interpretaciji. U Klubu sam realizirao kratke filmove s kojima sam upisao Umjetničku akademiju u Splitu, smjer Film i video. Dok sam studirao, nastavio sam raditi sa svojim klupskim mentorima te sam preuzeo vođenje opreme u Kino klubu. 2014. godine Gaćina mi je prepustio vođenje radionice rasvjete koju vodim do danas.

• Preko deset godina polaznicima radionice rasvjete tumačiš različite načine korištenja svjetla, za vrijeme korone čak je organizirana online radionica… puno puta si pokazivao kako se i s malo mašte i kreativnosti mogu postići izvrsni rezultati. Što je tebi u radu sa svjetlom najfascinantnije?

Entuzijazam polaznika me najviše oduševljava i svake godine iznova motivira za nastavak edukativnog te kreativnog rada. Fascinantna mi je činjenica da deset polaznika s jednim rasvjetnim tijelom može uraditi deset različitih fotografija s različitim
svjetlosnim atmosferama. Polaznike radionice učim osnove rasvjete, od fizikalnih svojstava do zanatske primjene svjetla na film. Potom sve to porušim i otvorim prostor polaznicima za njihove kreacije i propitkivanja. Za vrijeme korone radionicu sam posvetio vrlo problematičnoj temi tog perioda – video pozivima. Toliko sam se nagledao katastrofalnih snimaka video poziva pa sam se smatrao odgovornim da u tom periodu, u sklopu radionice specijalizirane za rasvjetu, pokušam bar malo utjecati na estetiku istih. Polaznici su tada naučili kako konstruktivno razmišljati o slici koju prezentiraju kroz video poziv. Radili smo na
kadriranju, razmišljanju o pozadini, a onda i na samoj rasvjeti.

• Imaš li neku situaciju s radionica koje se rado sjetiš ili bi posebno izdvojio?

Radionicu gradim postepeno, krećemo od teorije i zaštite na radu pa prelazimo na rukovanje opremom koju klub posjeduje, te potom realiziramo zajedničke pa individualne praktične zadatke. Jedan od njih je sastavljanje Osnovne svjetlosne pozicije. Koncipiran je na način da im ja tumačim i objašnjavam svaku od pozicija, a oni sami rukuju opremom i grade situaciju. Volim gledati kako otkrivaju moć kontrole svjetla unutar kadra. Najdraži trenutak mi je kada malim, ali značajnim promjenama u poziciji rasvjetnih tijela i uvođenjem boje te scenografije od bezlične studijske situacije nastane filmska atmosfera. U tom procesu polaznici vidno dožive svoj “aha” trenutak u kojem im sve sjedne na mjesto te kroz kojeg rezoniraju proces učenja s nastalim rezultatom. Nakon toga radimo još jednu zajedničku vježbu, a potom polaznici kreiraju samostalne završne radove, koji budu jako zanimljivi.

• Vidiš li promjene u trendovima ili načinima rada s rasvjetom danas u odnosu na vrijeme kad si počinjao?

I ove godine sam polaznicima radionice rekao kako sam ja svoja tri kratka filma za prijemni snimio sa samo 3 pince, vrlo stara, surova, rudimentalna rasvjetna tijela, koja su se i tada uglavnom koristila za radno svijetlo. Uz to imali smo još i dva Blondia. I to je bilo to. Danas je Klub opremljen velikim izborom rasvjete. Od starijih mizara preko Dedolighta, HMI i KinoFloa do LED rasvjete koja je, kao nekad KinoFlo, u potpunosti revolucionalizirala način rasvjetljavanja, a i samo rukovanje opremom. Prije bi trebalo biti vrlo oprezan koliko i koje reflektore uključiti u koju utičnicu, a danas se s LEDom može i snimiti film bez da si se ukopčao u utičnicu. Skoro.

• Što bi savjetovao ljudima koji se upuštaju u avanturu snimanja filmova?

Važno je educirati se i umrežiti se. Kino Klub Split je fantastično mjesto za edukaciju, umrežavanje i produciranje vlastitih ideja. Jednom kada imaš ideju treba samo krenuti raditi na realizaciji. Dobro se pripremiti, ali ne overthinkati. Razmišljanje i promišljanje u procesu pripreme je dobro, međutim radom se cjelovito evoluira.

—

A što o ovogodišnjoj radionici kažu naši  polaznici?

Boris Šeravić kaže kako mu je radionica filmske rasvjete druga klupska radionica na kojoj je sudjelovao „i ponovo, dojam je sjajan. Amateri i profesionalci iz različitih sfera (fotografija, video, performativne umjetnosti) su u trodnevnom vikend formatu dobili sve potrebno za razumijevanje ove teme i čvrstu bazu za daljnji individualni rad i/ili istraživanje. Za taj eventualni nastavak nas je predavač opremio i dodatnim sadržajima i preporukama nakon završetka radionice što govori mnogo o njegovom angažmanu. Jure je istinski zaljubljenik u svoju struku i za njega nemam dovoljno riječi hvale. U opuštenom, dijaloškom stilu predavanja, s puno digresija i zanimljivosti, s lakoćom prenosi svoj entuzijazam i znanje. Rad s opremom je element koji me na ovoj radionici najviše interesirao, i tu Jure ponovo briljira pristupom otvorenog eksperimenta. “Amo probat, pa ćemo vidit je li tako” -kaže, i u sljedećem trenu početnici već grade elemente scenske rasvjete, pomažu si međusobno i komentiraju rezultate. Protokom vremena te scene postaju sve kompleksnije i onda posljednji dan kulminiraju sasvim prirodno “završnim radom”, primjenom naučenog. Atmosfera je sad povišena, užurbana, ali teren je poznat: individualne ideje, Jurino mentorstvo, i pomoć kolega. Mislim da rezultati govore sami za sebe.“

Margo Vuko navodi kako je „radionica rasvjete dinamična, interaktivna, kvalitetno strukturirana edukacija gdje u tri intenzivna dana u opuštenoj atmosferi timskog rada krenete od „pravilno rukovanje opremom – kako ne izbaciti osigurač“, zatim slažete sve vrste rasvjetnih tijela, odjednom se znalački služite svjetlomjerom, a ako ste početnik kao ja – treći dan, kad dobijete zadatak kreirati i rasvijetliti scenu po izboru- iako ste noć prije panično strepili, najednom (čini se najednom, al’ ono prošlo dva sata) ponosno stojite pred svojim prvim dizajnom svjetla. I potajno tapšate sami sebe po ramenu, razmišljate koja sreća da ste vidjeli notifikaciju za radionicu, a ponajviše ste zahvalni na itekakvom angažmanu simpatičnog i energičnog mentora Jure Cukra, filmaša koji se strpljivo i pronicljivo posvetio svakom polazniku, a bili smo šarolika grupa s različitim nivoima predznanja“ pa dodaje: „super iskustvo, super ljudi, super mentor, preporuka!” Mehmed Rustemović se nadovezuje „radionica rasvjete koju sam pohađao bila je izuzetno informativna i praktična. Kroz nju sam naučio osnovne principe rasvjetne tehnologije, kako pravilno koristiti različite vrste rasvjetnih tijela, te kako utjecati na ambijent pomoću svjetla. Posebno su mi bili korisni praktični zadaci, gdje smo imali priliku postaviti rasvjetu u različitim uvjetima i analizirati rezultate. Jure je podijelio korisne savjete i trikove koji su omogućili bolje razumijevanje tehničkih aspekata, ali i kreativnog korištenja svjetla u prostoru.“

Marii Lukač, mladoj polaznici koja se sprema za fakultet, radionica je bila vrlo korisna i zanimljiva: „naučila sam dosta toga, ali na vrlo zabavan način. Voditelj je bio odličan i vidjelo de da zna što govori. Radionica mi se jako svidjela i vrlo bih je rado ponovila!“

Tekst uredila: Sunčica Fradelić

---

_{Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split, Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Zaklada Kultura nova.}