OSVRT – Radionica kreativnog dokumentarnog filma: Svaki dan je šansa da kroz proces traženja slike sagledamo odnose koji definiraju našu društvenu poziciju
28.06.2025
Od 3. do 8. lipnja u okviru Škole nove filmske prakse održala se radionica kreativnog dokumentarnog filma autorica Kumjane Novakove i Karle Crnčević. Tim povodom, voditeljica programa, Sunčica Fradelić razgovarala je s mentoricama i polaznicima.
- Hvala što ste gostovale u klubu i održale radionicu. Kakvi su vam dojmovi?
Karla: Hvala tebi na pozivu! Format radionice je intenzivan i traži posvećenost s obje strane, rekla bih da je ovaj šestodnevni susret otvorio mnoga pitanja i mnoge bitne teme, kako za polaznike tako i za mene. Važne stvari koje smo prorađivali su kako pristupamo procesu rada na filmovima i odakle krećemo, te na koji način osobno povezujemo s “univerzalnim”, nadam se da će polaznici s tim pitanjima nastaviti raditi. Radionice se nekad percipiraju kao mjesta koja će ti dati formulu za napraviti film, ali to nije točno, po mom mišljenju – radionice su prostori kroz koje se učimo pitati dobra pitanja druge i sebe same, izlagati se, sticati sigurnost, te stvarati siguran prostor jedni za druge.
Kumjana: Hvala na pozivu, na otvorenosti za suradnju i na održavanju regionalnih veza. KKS je za mene oduvijek bilo mjesto susreta sa filmom kao životvornom praksom jer okuplja one kojima je film ljubav, a ne (samo) karijera. To me čini jako sretnom da sam dio radioničarskog programa kluba.
Prošle smo jako intenzivan proces, i ponosna sam na sve nas da smo uspjele zajednički kreirati intenzitet iz kojeg je moguće sagledati mnoge aspekte naših zajedničkih realnosti koje individualno nitko od nas ne može tako jasno u tako kratkom periodu vidjeti. Svaki dan je bio šansa da kroz proces traženja slike zapravo sagledamo odnose koji definišu našu društvenu poziciju, a time i da postavljamo bolja pitanja, ulazeći dublje u proces (samo)promišljanja, a da se pri tome ne paraliziramo od nemogućnosti brzih odgovora i rješenja. Važno je za sve nas da prihvatimo rad na filmu kao proces traženja i istraživanja. Mislim da smo u tom malom segmentu i uspjele, jer ideja da su filmske radionice prostor u kojem se prave filmovi u par dana je potpuno pogrešna – metodološki pogrešna.
- Razgovaralo se o odnosu osobnog i političkog, a sama ideja filma kao sredstva/prostora solidarnosti poticajna je za postavljanje pitanja o ulozi filma danas, što vi mislite, koja je uloga filma?
Karla: Po mom mišljenju uloga (polja) filma je da bude još jedan prostor za solidarnije odnose, a onda to potencijalno može iznjedriti i druge promjene. Film neće promijeniti svijet, ali važno je da unutar tog polja ne reproduciramo nasilje i nejednakosti koji postoje oko nas i kojima smo konstantno izložene. Za početak, upravo zbog toga, film se moramo truditi vidjeti kao proces i rad, umjesto kao isključivo festivalski proizvod što se danas nameće kao jedini dokaz uspjeha.
Kumjana: Jako važno pitanje, koje zapravo postaje sve važnije svakim danom u ovom užasnom savremenom trenutku i svijetu. Ja se lično svaki dan pitam koji je to film koji ima dovoljno dobar razlog da postoji, a da pri tome ne nadodaje sumu i zagađenju. Mislim da je to suštinsko pitanje za svaku autoricu. Ono sto meni ima smisla je film kao prostor u kojem se političke i društvene nemogućnosti transformiraju i slamaju, prostor u kojem cesto odnosi kojih neoliberalni i kolonijalni sustav maskira postaju plastično jasni. Dakle film je gesta otvaranja zatvorenog i nepropitanog, a time i prostor borbe. Film danas mora otvarati i širiti, doprinositi borbama protiv kolonijalnog, ekstraktivističkog, klasnog ugnjetavanja i dominacije liberalnog.
- Koje su vam aktualne preokupacije?
Karla: Pokušavam raditi na projektima koji su mi politički i intimno važni, a moram raditi i na onima koji mi samo donose novac. Puno stvari radim paralelno, jer logika financiranja tako nalaže, a voljela bih imati više vremena za stvari koje to zahtijevaju. Svakako, pokušavam u kaosu pronaći zrnca smisla, i toga se držati.
Kumjana: Teško je raditi u zadnje dvije godine, a još teže ne raditi. Tu kontradikciju živim svaki dan i vidim je u svakom projektu. Voljela bih da mogu sve sto mi je trenutno nevažno u političkom i društvenom smislu ostaviti po stranu i baviti se onim stvarima koji imaju učinka na zajednice i borbe u kojima i dalje vjerujem. No, preživjeti je sve teže, pa umirujem sebe da su zapravo strategije preživljavanja jednako važna znanja za zajednicu i borbu!
A kakvi su dojmovi polaznica i polaznika? Tanja Gattin oduševljena je radionicom – „radionica je premašila sva moja očekivanja zahvaljujući izvrsnim predavačicama. Svaki dan sam jedva čekala napraviti zadatke koje smo dobili kao domaću zadaću. Svrha tih zadataka bila je da da nađemo bolji način kako ćemo ispričati priču kroz filmski jezik. Dogodila se nevjerojatna transformacija iz prvotne početne zamisli svakog polaznika u puno zanimljiviji način prenošenja poruke gledateljima.”
I Tea Radić odgovara u sličnom tonu: „Radionica je bila odlična! Kumi i Karla su svakome pristupale individualno. Poticale nas zadacima da idemo naprijed, da promišljamo, istražujemo u sebi i oko sebe. Usmjeravale su nas i otvarale neke nove kreativne ideje. Mi polaznici smo se osjećali kao jedna velika, neobična obitelj. Voditeljice su stvorile klimu međusobnog uvažavanja i podržavanja istovremeno koz iskren govor i kritiku te reflesiju i samokritiku.”
Ana Rušić dodaje: „radionicom dokumentarno kreativnog filma koja se održala u klubu približili ste meni i ostalim sudionicima najvažniju bit o snimanju filma, a to je da se u film treba ući ne samo kroz ideju, tekst, vizualnost, već i kroz osobnu emociju. Naučila sam na radionici da prije svega trebam shvatiti zašto motiv filma osobno smatram bitnim, a ako se radi o temi koju nisam osobno proživjela, u tom slučaju trebam se mislima i riječima staviti u ulogu glavnog lika ili prostor u kojem se radnja odvija. U meni je radionica probudila emocije i iako je prošlo mjesec dana od radionice, još u sebi osjećam dubinu trenutka kada sam “ušla u brod” kroz fotografije.” Ivan Kaštelan zaključuje: „odlično je bilo, nemam nikakvih zamjerki. Sjajno je što su svi dani radionice bili fokusirani na projekte polaznika. Mislim da su baš svi vidno napredovali od prvih ideja do kraja radionice.”
Karla Crnčević je dramaturginja i filmska radnica koja istražuje politike slike i zvuka kroz različite formate i uvjete proizvodnje. Njeni video radovi i filmovi prikazani su i nagrađeni na različitim festivalima u domaćem i međunarodnom kontekstu. Jedna je od osnivačica Unseen festivala koji se bavi revitalizacijom kino prostora. Diplomirala je dramaturgiju na ADU u Zagrebu i usavršila se u školi EQZE u San Sebastianu.
Kumjana Novakova filmska je autorica koja se bavi istraživanjem, a djeluje i kao kustosica i predavačica filmskih i audiovizualnih umjetnosti. Kao autorica, razvija projekte na razmeđi filma i suvremene umjetnosti, istražujući odnose rata, moći, kolektivnih sjećanja i otpora. Njezin je rad predstavljen na brojnim festivalima i izlagačkim mjestima, uključujući MoMAu, Tate Modern, Museum of the Moving Image, IDFA, Cinema du Reel, Punto de Vista, HotDocs, MG+MSUM itd. Kumjana trenutno živi između Skoplja i Sarajeva.
.
