U petak 19.10. u 20:30 u projekcijskoj sali Kino kluba Split možete prisustvovati prvoj projekciji iz kratkog dvotjednog ciklusa posvećenog kultnim klasicima američkog underground/eksperimentalnog filma – braći Kuchar.
Kuchar Brothers
“My heroes!”
(John Waters)
Kao teenageri Kucharovi (Kuchar je slavensko prezime, znači kuhar, a na engleskom se izgovara kao koo-khar) su odrastali na Manhattnu (New York) i za rana postali raspoznattljiv duo agilmih uličnih filmskih amatera koje je, kao neosporni sineatski autoritet prethodno navedene gradske četvrti protežirao još uvijek agilni veteran Jonas Mekas (1922). Unatoč polimatskom pofilu ličnosti stariji brat George (1942-2011) kompletnu je karijeru posvetio, kao jedan od pionira suvremene američke eksperimentalne kinematografije kojemu enciklopedisti pridružuju autore poput Jacka Smitha, Andya Warhola, Kennetha Angera, te Stana Brakhagea i Kena Jacoba) filmskom angažmanu, zahvaljujući kojem je u njegovoj ostavštini nanizano impresivnih 242 službeno režirana filma i niz nedovršenih projekata, kao i (mahom) VHS video vrpci s natruhama produkcija koje su tek trebale biti uobličene u smislene cjeline. Underground “zajdenica” Manhattna uglavnom je u njegovom društvu raspoznavala i mlađeg brata Kuchar – nekoliko minuta mlađeg blizanca Mikea (1942) koji je, za razliku od Georgea dodatno dimenzirao dokumentaristički aspekt svojih underground pojekata, te do sada osobno potpisao također impresivnih dvadesetak autorskih filmova (posljednji pod nazivom Daytime Dreamers mu je u postpodukciji i planira ga dovršiti do kraja ove godine), dok je ostatak njegovog doprinosa eksperimentalnom filmskom fenomenu uglavnom svodiv na asistiraanje starijem bratu, posebno u ranoj fazi njihovog ingenioznog istraživanja neposredne okoline i dramatizacije za koju bi se moglo reći kako je ostvarena na razmeđi stroge dramaturške strrukture slavnog John Cassavetesa (1929-1989) i anarho-trash estetike ranih radova uvodno citiranog Johna Watersa (1946). Disarmirajuća estetska sloboda koja gledatelje dovodi u radikalno stanje konflikta s tadicijom konvencionalnog filma, kao i ekscentričnom senzibilnošću prožetom gotovo neprimjetnim duhovitim opaskama, “smiješni i genijalni, sdačni i zabavni” kako ih opisuju neki suvremenici, Kucharovi su (u okviru svog keativnog ludila) autori koji nisu ni poznavali granice koje su kršili, te predstavljaju posve jedinsvenu trasu u povijesti razvoja filmske avangarde. Instiktivno privrženi kiču s potrebom razaznavanja istovjetnog efekta u kontekstu odlagališta smeća ili unutar administrativnih prostora i uličnih perspektiva (izloga, marketinških panoa i slično), sve su svoje aktivnosti, neovisno o fimskoj proizvodnji, takođe vezali za ovaj fenomen kojim obiluje svijet američke srednje građanske klase, zagovaajući ironično njegovu dogradnju kako bi imali dovoljno vizualnog štofa za svoje buduće radove. Studija “George Kuchar Reader” američkog izdavača Primary Information iz 2014 koju je uredio Andrew Lampert, umjetnik i publicist koji je značajan i kao respektabilni poznavatelj djelovanja najznačajnijeg antologa američke primitivne kulture Harrya Smitha (1923-1991) prikuplja širok raspon prethodno neraspoređenih i novootkrivenih spisa i vizualnih djela, uključujući eseje, stripove, crteže, slike, fotografije, filmske snimke, skripte, filmske mrlje, dopisivanje i ostale zabilježene aktivnosti Georgea Kuchara, velikana nesputane filmske ekscentrije, kao i njegovog nezaobilaznog brata Mikea. Zanimljivo je naglasiti kako je prvi Georgeov stalni posao bio dizajniranje marketinga u komercijalnom okružju, nakon čega su ga nadležni, uočivši njegov iznimni likovni senzibilitet koji se teško uklapapao u stroge uzuse reklamnog izričaja, povukli na radno mjesto predavača pri katedri za film Instituta za umjetnost u San Franciscu gdje je, kao gosujući profesor u periodu od 1971. pa skoro do smrti 2011. održavao izvrsno posjećena predavanja i zarađivao novac koji mu je omogućavao da se u slobodno vrijeme posveti produkciji svojih sve zapaženijih radova. Zahvaljujući svom kaotičnom likovnom opusu postao je jedan od uzora kasnije slavnih strip crtača kao što su Art Spiegelman (Mouse) i Bill Griffith (Zippy the Pinhead). Koristeći blagodati sveučilišnog kampusa u San Franciscu egzekucije na osnovu psihodeličnih knjiga snimanja realizirao je često u z pomoć svojih studenata kojima su upavo te reference kasnije postale najvažniji segment portfolia presudan za daljnju karijeru. George Kuchar vjerojatno je najkonroverznija osobnost koja se našla na listi autora 100 najboljih filmova dvadesetog stoljeća u odabiru renomiranog časopisa The Village Voice (4. siječnja 2000. njegov film Hold Me While I’m Naked rankiran je na 52. poziciji). Video dnevnici koje je počeo voditi nakon parcijalnog preseljenja iz New Yorka u San Francisco, od kojih su mnogi realiziani kao svojevrsne “on the road meditacije” uključivali su autogene rasprave iz domene održavanja i kontroliranja apetita, potom očuvanja interesa za stvari i forsiranja dobre volje, straha od banalnosti života i neizbježnog klimaksa kojem se, paradoksalno, teba radovati, kao i ideje o prisvajanju postora sveučilišnog kampusa u osobne svrhe, nadutosti koja ga je mučila tijekom putovanja, uz povremene meditacije o vremenu, poblemima s mokrenjem, te teze o prijateljstvu, ljubavi i kinematografskoj industriji i umjetnosti. Iskazivao je opsesivan strah od vremenskih promjena, te često boravio U El Reneu (Oklahoma) pri observatoriju za praćenje kretanja tornada. Kako navodi Wikipedia njegovo je djelovanje u najširem smislu motiviralo suvremene queer perfomere/video umjetnike Ryana Trecartina i Felixa Bernsteina, donekle bizarne apologete iznalaženja totalnog umjetničkog izraza koji bi postao svojevrsni kontejner za svu dosadašnju kulturnu proizvodnju. Likovno, George Kuchar je bio blizak fovistima (prvenstveno Henriu Evenepoelu, Mauriceu de Vlamincku i Georgesu Rouaultu), a često je didaktički oslikavao proste kutije kako bi približio slikarstvo kompleksnoj filmskoj dimenziji prostora i multipreglednosti optičkog izmještanja montažne slike. Za života mu je snimljeno nekoliko zanatski dorečenih dokumentarnih filmova vezanih uz njegov lik i djelo (od kojih ćemo najrecentniji, naslovljen It came from Kuchar (2009) u režiji mlade američke queer autorice Jennifer M. Kroot (koja je solidnu minutažu posvetila i drugom bratu Mikeu Kucharu) također prikazati u sklopu ovog kratkog, dvotjednog ciklusa. George Kuchar umro je 6. rujna 2011. u San Franciscou, netom nakon što je proslavio 69. rođendan, od komplikacija vezanih uz rak prostate.Mike Kuchar, za kojeg smo prethodno napomenuli kako je bio dokumentaristički senzibiliraniji od brata Georgea kao mladić fascinirao se camp filmovima (low-budget projektima socijalne ishodišne prakse s potrebom za promoviranjem lošeg ukusa i ioniziranjem općeprihvaćenih društvenih vrijednosti). Za razliku od brata Mike se nije permanentno zadržavao na terirotiji Manhattna, već je dio djetinstva proveo skitajući Bonxom i upijajući radikalne impresije te sirove i načelno opasne četvrti Ner Yorka. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina pošlog stoljeća bio je, možda i intenzivnije od poznatijeg brata, raspoznavan kao jedna od ključnih osobnosti njujorške underground scene kojoj je epicentar bio Lower East Side. Posljednjih desetak godina živi u San Franciscu kamo je i inače često putovao u posjetu bratu Georgeu, dijelomično i zbog skrbi o njegovom sve slabijem zdravstvenom stanju koje okončano smrću, a Mikea vezalo uz zajednički apartman koji od tada koristi kao piručni filmski studio. Osim filmom bavio se i dizajnom kultnih homoerotskih publikacija kao što su Meatmen, Gay Hearththrobs, First Hand i Manscape. U posljednje vrijeme snima inttimističkije filmove ekspresionističke estetike od kojih neki nisu nikada doživjeli javne prezentacije. Na Međunarodnom filmskom festivalu u Beču 2009. predstavio je dva svoja recentnija uratka: Swan Song i Dumped, realiziana iste godine. Swan Song obilježava bol mladog muškarca mučenog njegovom senzualnošću koja je naslikana kao životinja koja se trznula u boli, a zvijezda Dumpeda je propala filmska glumica i aktivna kazalištarka Deirdre McGill koja je napasno pekinula karijeru nakon sjajne debitantske uloge u filmu The Thing Called Love (1993) u režiji slavnog Petera Bogdanovicha (1939). Radi se u portretu žene koja se upetljala u smrtonosni ljubavni trokut. Mike Kuchar trenutno predaje na katedri za film Instituta za fumjetnost u San Franciscu. Braća Kuchar surađivala su posljednji put na knjizi Reflections from a Cinematic Cesspool (Zanja Press; 1997), svojevrsnom humorističnom memorandumu o četiri desetljeća njihove filmske produkcije za koji je uvod osmislio neizbježni John Waters. Karijere braće Kuchar, za razliku od većine undergound/eksperimentalnih vedeta specifične su od samog početka. Prvi film snimili su u dobi od 12 godina (1954) kada su uklonili papir za oblaganje s očeve 8 mm kamere, a zatim VHS tehnikom su se inficirali među prvim korisnicima komercijalnih kamera toga tipa, i to unatoč svim zamjerkama kako su, u odnosu na klasični film, radovi nastali forsiranjem tada nove video-tehnologije primitivni i zadržavaju amaterski štih. Za kraj ovog uvodnog izlaganja pred predstojeće projekcije njihovih autorskih radova (set lista je u odnosu na pethodno najavljenu proširena za još dva kratka filma) donosimo i nekoliko osobnih opservacija Georrgea i Mikea Kuchara izloženih tijekom u sklopu paralelnog interviewa koji su s njima 2009 vodili Steve Lafreniere i Jeff Enlow, novinari kultnog američkog alternativnog web magazina VICE (https://www.vice.com/en_us/article/mv9vqn/george-and-mike-kuchar-138-v16n9):
“Gledao sam u djetinjstvu mnogo filmova Douglasa Sirka. Osjećao sam se kao da idem gledati nešto namjenjeno odraslima. Moglo se osjetiti kako wsu to bili filmovi koje su snimali odrasli ljudi, a k tomu su ti filmovi i izgledali izvrsno. No, u to vrijeme bili su popularni i filmovi Rogera Cormana. Bili su izvedeni zaista jeftino u odnosu na konkurenciju, pa sam mislio `Isuse, što bi bilo zabavno raditi baš ovakve.` Mislio sam da bih tako zaradio duplo. Ponekada sam gledao filmove o životu indijanaca u kojima je nastupala Marla English, a onda sam se navukao i na low-budget horor filmove. Volim gledati takve materijale. Svi su mi dobri. Uživam snimati filmove jer je to jedna velika zabava. U prilici si da radiš na kompoziciji kadra i rasvjeti, a pritom iskoristiš i i garderobu i setove za make-up. To je vrlo uzbudljivo. No, posao zna biti težak, posebno ako konstruiraš određenu scenu pa ti se postavi pitanje `Što ovo radim?` nakon kojeg sebi moraš priznati `Ne znam što dalje da uradim`.”
(George Kuchar)
U ranijoj mladosti sam bio fasciniraniji zamrznutom slikom na fotografijama. Kino dvorane su tada bili svojevrsni hramovi. Sjećam se, neke su bile ukrašene bazenima sa zlatnim ribicama. Odlazio sam tamo gledati biblijske epove i kostimirane spektakle. To je na mene izvršilo snažnu impesiju – setovi, glamur, filmska muzika. To mi je nalikovalo drugačijem svijetu u kojem se život odvija sinhronizirano s ovim realnim. Uvijek je bilo i stalnih glumaca koji su me nagonili da se vraćam kako bi i njih ponovo vidio. S početka to nisam razumio, ali dok sam ih gledao, poučavao sam i vokabular tog dvodimenzionalnog spektakla. Kasnije sam kina posjećivao ako je u pitanju bio film nekog poznatog mi tedatelja. Ali to je bilo dosta kasnije. Odnos s filmom je intuitivan, ali ja sam ipak svjestan svega što radim. Sve što osjećam vidim, i sve što vidim osjećam. Volim raditi u koloru, ali boje se često jednostavno ulijepe.”
(Mike Kuchar)
Tijekom dva projekcijska termina petkom Kino klub Split će prikazati slijedeće filmove:
19.10.2018
George Kuchar – Hold Me While I’m Naked (1966)
George Kuchar – Eclipse of the Sun Virgin (1967)
George Kuchar – Pagan Rhapsody (1970)
George Kuchar – I, an Actress (1977)
Mike Kuchar – Sins of the Fleshapoids (1965)
Mike Kuchar – Miss Phillys Valentine (2003)
26.10.2018.
Jennifer M. Kroot – It Came From Kuchar (2009)
Program za 19.10.2018.
George Kuchar – Hold Me While I’m Naked (1966)
Film je također poznat i kao Color Me Lurid. Kratki underground hit snimljen 16 mm kameromu kome nastupaju George Kuchar, Donna Kerness, Stella Kuchar i Andrea Lunin. Dramaturgija prati depresivng eksperimentalnog redatelja koji postaje neugodan kada poremeti konvencionalne podukcijske tokove. “Vrlo izravan i suptilan, istovremeno tužan i smiješan, pogled na seksualne frustracije i samoće”, kako ga je u programskoj knjižici definiralo vodstvo Ann Arbor Film Festivala, koji ga je retrospektivno prikazao 2012. u sklopu odavanja počasti godinu dana ranije preminulom autoru. Ova avangardna farsa je uključena u knjigu `1001 film koje morate vidjeti prije nego umrete`, a ugledni kritičar Marc Siegel definirao ju je kao “šarmantnu i melodramatsku demonstraciju snage underground koncepta” koja “postiže razinu emocionalne ozbiljnosti”. Siegel je pohvalio i tehničke i kreativne sposobnosti redatelja, naglašavajući njegovu “zapanjujuću energiju i dizajn produkcije, genijalni inventar neobičnih i nezamislivih kutova kamere i nezasitan talent u pravcu prilagodbe glamuroznih briga i emocionalnosti hollywooda banalnoj svakodnevici i ljudskim proporcijama svojih prijatelja u susjedstvu. Drag-queen estetika, reklamni ugođaj i neprimjerena glazba temeljni su integrativni elementi dokidanja buržoaskog ukusa u ovom radikalno progresivnom ostvarenju iz 1966. godine.
Trajanje: 14 minuta
Država: USA
Jezik: engleski
Tehnika: kolor
George Kuchar – Eclipse of the Sun Virgin (1967)
Eclipse of the Sun Virgin je u suštini ekvivalent samokažnjavanja koje prakticiraju aktivni katolici tijekom bičevanja ili moljakanja krunice nakon počinjenog grijeha. Sex i odgovornost česte su teme u kontekstu kinematografskog izraza Geogea Kuchara. Film je unatoč podkontekstualno mučnom konceptu iznimno zabavan, uvnut i idealno vizualno kodiran anaho-trash estetikom slobodno formiranog kadra, čemu treba dodati i atraktivni montažni postupak. Većina analitičara se slaže kako je u pitanju George Kucharovo remek djelo.
Tajanje: 13 minuta
Država: USA
Jezik: engleski
Tehnika: kolor
George Kuchar – Pagan Rhapsody (1970)
Pagan Rhapsody, dovitljiv film realiziran 1970. praktički bez ikakvog poračuna, eksperimentalna je parafraza hollywoodske žanrovske melodrame. Dramatičan i hiper-vizualan u boji i stilu, te estetski donekle ugodan, razvija filmsku priču kojoj su u pozadini aristokratski odnosi, čime izaziva aluzije na klasičnu američku komercijalnu kinematografiju. Kao kontrapunkt općoj atmosferi, služi, primjerice, scena kupaonice u kojoj WC nije bio ispran i nečiji divovski trud je vidljiv. Šokantne reakcije na obično govno kao gadan objekt prati dramatična orkestralna glazba. Ova hiper-seksualna drama, “žanrovski hibrid u kratkim hlačicama” (kako ga je protumačio jedan kritičar) nije duhovit film, ali je životan u odnosu na pirodni prauzor i idiosinkratičan u općem kontekstu poimanja Kucharovog sineatskog opusa.
Trajanje: 23 minute
Država: USA
Jezik: engleski
Tehnika: kolor
George Kuchar – I, an Actress (1977)
George Kuchar režirao je 1977. ovu neobičnu eksperimentalnu dramu. Izuzetno je kratka i iznimno metanarativna, usredotočena na ženu glumicu (Barbara Lapsley) i muškaca partnera-asistenta (George Kuchar). Otišli su preko skripte, on uvježbava njezine linije, priopćava joj što zapravo kazuje predstava, a do kraja se čini kao da je dramolet zapravo dovršen u samom filmu. Zvuk je snimljen amaterski, fottografija je neuredna, film atmosferom graniči s klaustrofobijom. Sjena glumice zaziva njemački ekspresionizam i doprinosi bizarnosti ovog no-budget sineatskog materijala.
Trajanje: 9 minuta
Država: USA
Jezik: engleski
Tehnika: crno-bijelo
Mike Kuchar – Sins of the Fleshapoids (1965)
Underground film Sins of the Fleshapoids Mike Kuchar je snimio 1965. od zarade za jednodnevne usluge fotoretuširanja. Campy sci-fi dramaturgija referira na revolt androida milijun godina u budućnosti nakon što ljudi postanu prelijeni i presebični da bi skrbili o sebi. Ovaj je kulttni uradak s asocijacijama na probranu literaturu slavnog Kurta Vonneguta (1922-2007) imao presudni utjecaj na ranu kinematografiju Johna Watersa koji je izjavio kako Sins of the Fleshapoids “uistinu pokazuje kako bi trebao izgledati savršen underground film”. Film je snimljen 16 mm kamerom s dosnimljenim soundtrackom, a dijalozi su zadani u formi karakterističnoj za strip kvadrate. U pitanju je remek djelo iz rane stvaralačke faze Mikea Kuchara koji je ovom prilikom osim režije odradio još i kameru, produkciju, montažu, scenografiju i vizualne efekte, dok mu je na izgradnji scenarija i dijaloga asistirao brat George.
Trajanje: 43 minute
Država: USA
Jezik: engleski
Tehnika: kolor
Mike Kuchar – Miss Phillys Valentine (2003)
Jedan od video dnevnika Mikea Kuchara realiziran 2003. kao hommage potebi stare dame da se u društvu romantičnih mladića osjeća kao “tek nikao cvijet u proljeće”.
Trajanje: 17 minuta
Država: USA
Jezik: engleski
Tehnika: kolor
UKUPNO TRAJANJE PROGRAMA: 119 MINUTA
Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, namijenjene članovima i ostalim zainteresiranima, ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…
Za Kino klub Split:
Darko Duilo
…