Projekcija filma “Horror Vacui” Borisa Poljaka uz gotovanje autora

^14.4.2026

U subotu, 18. travnja s početkom u 20 sati u prostorijama kluba održat će se projekcija filma Horror Vacui (2023) Borisa Poljaka uz gostovanje autora. Razgovor s Borisom nakon projekcije vodit će član kluba Roman Roudi.

Ulaz je slobodan i svi su dobrodošli!
Horror vacui doslovno znači strah od praznog prostora ili strah pred prazninom. Termin je prvi upotrijebio Aristotel, a za nas ona je metafora za strah od neizvjesne budućnosti, koja proizvodi osjećaj tjeskobe i usamljenosti. Kroz duge kadrove-sekvence asocijativno povezane, film upozorava na postojeću militarizaciju u svijetu. Ne postoje nikakve odrednice kada ni gdje se nešto događa. Sve se može dogoditi bilo gdje i bilo kada.

Boris Poljak (Split, 1959.) jedan je od najistaknutijih hrvatskih eksperimentalnih i dokumentarnih autora, hvaljen snimatelj i direktor fotografije. Dugogodišnji član Filmskog kluba Split i jedan od pokretača Split Film Festivala – međunarodnog festivala novog filma i videa. Od 1989. radi kao profesionalni direktor fotografije. Snimio je više od 50 filmova kratkog i dugog metra te osvojio osam nacionalnih nagrada za najbolju kameru. Režirao je nagrađivane eksperimentalne naslove “Onkraj” (2003.) i “Sky Spirits” (2010.), oba u surežiji s Damirom Čučićem, te tri kratka dokumentarna eksperimentalna filma “Splitski akvarel” (2009.), “Oni samo dolaze i odlaze” (2017.) i “Autofokus” (2013). Potonji je osvojio nagradu za najbolji kratki film na međunarodnim filmskim festivalima u Karlovym Varyma, Visions du Reel te Nyon u Švicarskoj.

Prijavite svoje dokumentarne projekte na konzultacije s Karlom Crnčević

^14.03.2026

Otvorene su prijave za online konzultacije s Karlom Crnčević.

Na konzultacije se možete prijaviti s dokumentarnim filmskim projektima u svim fazama razvoja. Na program će biti prihvaćena četiri projekta, a konzultacije će se održavati svake subote u travnju od 12 do 14 sati i prvu subotu u svibnju u istom terminu.

Prijaviti se možete do 1. travnja 2026 putem prijavnog obrasca.

Svi polaznici programa imat će prednost prilikom selekcije na radionicu kreativnog dokumentarnog filma koja će se održavati u Splitu od 1. do 4. lipnja.
Radionicu kreativnog dokumentarnog filma vodit će autorice Kumjana Novakova, Karla Crnčević i Jelena Maksimović. Posebna pažnja obratit će se političnosti filma i filmskih jezika, nerazdvojivosti osobnog i političkog, i filmu kao prostoru solidarnosti. Kroz radionicu autorice će podijeliti vlastite metode i pristupe koje će polaznici moći i sami ispitati u praksi, a jedan dio radionice bit će posvećen radu s arhivima.

U okviru programa održat će se i međunarodni simpozij Kad slike uzvrate pogled – trodnevno događanje koje istražuje film kao prostor otpora, novih imaginarija i zajedničkog sjećanja. Napustit ćemo uske maskuline i zapadnocentrične reprezentacije slika solidarnosti i angažiranosti; promišljat kreativnu/političku uporabu pronađenih i arhivskih materijala te arhive kao žive prostore pregovaranja povijesti. U fokusu će biti razmjena među istraživačicama i filmašicama iz Latinske Amerike, Balkana, Indonezije i arapskog svijeta s naglaskom na potencijale i mogućnosti treće i četvrte kinematografije danas. Umjesto predavanja, kreirat ćemo participativne prostore razmjene i solidarnog oblikovanja budućnosti.

Karla Crnčević je dramaturginja i filmska radnica koja istražuje politike slike i zvuka kroz različite formate i uvjete proizvodnje. Njeni video radovi i filmovi prikazani su i nagrađeni na različitim festivalima u domaćem i međunarodnom kontekstu. Jedna je od osnivačica Unseen festivala koji se bavi revitalizacijom kino prostora. Diplomirala je dramaturgiju na ADU u Zagrebu i usavršila se u školi EQZE u San Sebastianu.

^{Program se provodi u suorganizaciji s Umjetničkom organizacijom Antena kolektiv i Unseen festivala. Rad Kino kluba Split financiraju HAVC, Zaklada Kultura nova, DHFA i Grad Split}

OSNOVNE RADIONICE: Prijavite se na radionicu rasvjete!

^28.2.2026

Otvorene su prijave na radionicu rasvjete, koja će se održavati u prostorijama kluba od 20. do 22. ožujka 2026. Radionicu će voditi dugogodišnji član, Jure Cukar. Polaznici će se upoznati s karakteristikama rasvjetnih tijela i ulogom rasvjete na filmu, ali i dobiti nove ideje kako se različito osvjetljenje može postići s rasvjetom koju imamo u svom neposrednom okruženju. Polaznici će imati priliku sudjelovati u praktičnom radu, koristeći opremu Kino kluba. Uvodni sat održat će se u petak, 20. ožujka s početkom u 17 sati, a ostali termini dogovorit će se s odabranim polaznicima.

Na radionicu rasvjete se možete prijaviti putem prijavnog obrasca do 15. ožujka.

Intervju s Jurom i osvrt na prošlogodišnju radionicu.

U slučaju velikog broja zainteresiranih, selekcija će se vršiti na osnovu motivacijskog pisma, a prednost će imati kandidati koji se prijave na sve četiri radionice (snimanja, rasvjete, montaže i zvuka).

*Za redovne članove kluba radionica je besplatna, dok za sve ostale kotizacija po radionici iznosi 20 eura. Polaznici koji prođu tri radionice stječu pravo na učlanjenje.

Jure Cukar završio je preddiplomski studij Umjetničke akademije u Splitu, Odsjek filma i videa, 2009.-2012. Aktivni je član Kino klubu Split od 2008. godine, djelovao je i kao član izvršnog odbora. 2018. je završio magisterij za filmsko i video snimanje pri Akademiji Dramskih umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao majstor rasvjete i asistent kamere na mnogim komercijalnim i umjetničkim projektima te kao snimatelj u novinskoj agenciji Hanza Media. Predavač je na radionici rasvjete. Razvija strategiju nabavke opreme i prostora. Djeluje u Splitu i Zagrebu.

–

Prijave na ostale osnovne radionice potražite ovdje.

_{Rad Kino kluba podržavaju Zaklada Kultura nova, Grad Split, Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatski audiovizualni centar.}

OSNOVNE RADIONICE:
Otvorene prijave na radionice snimanja, montaže i zvuka

^17.02.2026

U okviru programa Osnovnih radionica Kino kluba Split u narednom periodu održat će se radionica kamere Borisa Poljaka, radionica montaže Dragana Đokića i radionica zvuka Tonča Bakotina. Sve radionice održavat će se u prostorijama Kino kluba Split u Domu mladih (Ulica slobode 28)

RADIONICA SNIMANJA

pod mentorstvom Borisa Poljaka održati će se od 6. do 8. ožujka. Namijenjena je svima koji žele naučiti snimati i upravljati kamerom. Radionica prolazi kroz osnovne tehničke karakteristike kamere i osnove snimanja, analogni i digitalni zapis, formate, problematiku rasvjete na filmu, pri čemu se polaznike upoznaje s rasvjetnim tijelima i dodatnom opremom. Koristeći opremu Kino kluba, polaznici naučeno primjenjuju snimanjem na terenu.

Uvodno predavanje održat će se u petak 6. ožujka s početkom u 18 sati, dok će se ostali termini dogovoriti s polaznicima.
Na radionicu se moguće prijaviti putem prijavnog obrasca do 1. ožujka 2026.

RADIONICA MONTAŽE

 pod mentorstvom Dragana Đokića, održat će se od 23. do 27. ožujka. Polaznici će na radionici proći kroz kratku povijest filmske montaže, osnovne stilske postupke filmske montaže, osnove rada u nelinearnim programima za filmsku i video montažu, pojedinačni rad polaznika u odabranim programskim paketima, montiranje scena, kreativno oblikovanje filma/videa, postprodukciju, osnovnu obradu slike, osnovnu obradu zvuka i glazbe, eksportiranje i formate.

Uvodno predavanje održat će se u ponedjeljak 23. ožujka s početkom u 18 sati, dok će se ostali termini dogovoriti s polaznicima.
Na radionicu se možete prijaviti putem prijavnog obrasca do 18. ožujka 2026.

RADIONICA ZVUKA NA FILMU

pod mentorstvom Tonča Bakotina, u suradnji s organizacijom Sensoria održavat će se od 3. do 5. travnja. U sklopu radionice polaznici će imati priliku upoznati se s ulogom zvuka, tonskom opremom, pripremom za snimanje, snimanjem i postprodukcijom. U završnom dijelu radionice polaznici će vježbati snimanje u interijeru i eksterijeru te učiti o postavkama opreme.

Uvodno predavanje održat će se u petak 3. travnja s početkom u 18 sati, dok će se ostali termini dogovoriti s polaznicima.
Na radionicu se možete prijaviti putem prijavnog obrasca do 25. ožujka 2026.

U slučaju velikog broja zainteresiranih, selekciju će vršiti mentori na osnovu motivacijskog pisma, a prednost će imati kandidati koji se prijavljuju na veći broj osnovnih radionica. Kotizacija po radionici iznosi 20 eura. Polaznici koji prođu tri radionice stječu pravo na učlanjenje u klub.

O MENTORIMA:

Boris Poljak rođen je 1959. godine u Splitu, gdje je završio gimnaziju i studirao pravo. U Kino klubu Split od 1978. sudjeluje u realizaciji desetak neprofesionalni filmova kao snimatelj ili autor. Od 1988. profesionalno se bavi filmom. Kao direktor fotografije snima preko pedeset kratkometražnih (dokumentarnih i eksperimentalnih) filmova te tri dugometražna igrana filma i nekoliko dugometražnih dokumentarnih filmova. U svojstvu redatelja snima sedam filmova od kojih su tri u koautorstvu s Damirom Čučićem. Dugogodišnji je član Kino kluba Split i Hrvatskog filmskog saveza. Voditelj je brojnih snimateljskih radionica (Medijska škola „Ante Peterlić“, Kino klub Split itd.) Nagrađen je brojnim nagradama na domaćim i međunarodnim festivalima, od kojih su najznačajnije nagrade u Nyonu i Karlovym Varyma i Oberhausenu. Živi i radi u Splitu.

Dragan Đokić (Split, 1983.), 2003. godine se profesionalno počinje baviti snimanjem i montažom. 2012. godine pod mentorstvom prof. Simona Bogojevića Naratha diplomirao je na preddiplomskom studiju Filma i Videa na splitskoj Umjetničkoj akademiji (UMAS). Tamo je 2017. godine i magistrirao animaciju na diplomskom studiju Filma, medijske umjetnosti i animacije (mentorstvo prof. Marko Meštrović i prof. Veljko Popović). Iza njega je petnaestotogodišnje radno iskustvo na brojnim tv, filmskim, multimedijalnim, komercijalnim i umjetničkim projektima gdje je najčešće radio kao montažer, animator i režiser. Područje njegovog interesa je pokretna slika u širem smislu riječi. U slobodno vrijeme svira bubnjeve.

Tonči Bakotin (Ruzina Frankulin) rođen 1973. godine u Splitu, profesionalni je predavač glazbeno-tonske tehnologije, glazbenik i oblikovatelj zvuka, programski voditelj udruge i glazbeno-tonskog studija Sensoria. Bakotin je tijekom osnovne škole pohađao klasičnu glazbenu školu. Ubrzo nakon toga, sredinom 90-ih, postaje član noise-elektro ambijentalne glazbene skupine Zidar Betonsky. Nastupajući diljem Europe, odlučuje se na promjenu u svojoj glazbenoj karijeri i počinje skladati kao solo umjetnik koristeći kombinaciju elektroničkih i tradicionalnih instrumenata. Diplomirao je oblikovanje zvuka u Rotterdamu, završio preddiplomski studij filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu, studirao na CISCO akademiji (Cisco Certified Network Associate) na Laboratoriju za telekomunikacije fakulteta za elektronički inženjering u Ljubljani. Od 2002. djeluje kao predavač glazbeno-tonske produkcije (Rotterdam, Singapur, Bangkok, Ljubljana, Zagreb, Split). Komponirao je glazbu za kazalište i performanse u sklopu kolektiva Zidar Betonsky i FFT. Objavio je elektroničku glazbu u SAD-u, Francuskoj i Njemačkoj pod aliasom Ruzina Frankulin. Radio je kao urednik/oblikovatelj zvuka i/ili kompozitor glazbe za produkciju raznih hrvatskih TV serija te nekoliko dokumentarno eksperimentalnih filmova.
—
^{Rad Kino kluba podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova, Grad Split, Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatski audiovizualni centar.}

Promocija vinila I gledam i sanjam i ne dam Zidar Betonskog

^14.02.2026

U nedjelju, 22. veljače s početkom u 19 i 30 u prostorijama kluba održat će se predstavljanje LP ploče Zidar Betonskog  I gledam i sanjam i ne dam uz druženje s članovima benda i urednikom izdanja Igorom Mihovilovićem.

Ploča pokriva prvih godinu dana rada grupe dok su djelovali kao trio. Na samom vinilu nalaze se dvije bonus pjesme – obrade grupa Bauhaus i Pink Floyd (koje nisu u digitalnoj distribuciji) a ploča je limitirana na dvije verzije – “betonsko sivo-bijeli splatter” i “kristalno prozirnu”. Izdana kao prvo audio izdanje medijskog projekta Tajni Split ploča je kolaborativni rad još 5 malih labela – Guranje s litice, Dare The Divine, Geenger Records, Slušaj najglasnije! i slovenskog Debila Records. Album izlazi na 30. godišnjicu spomenutog koncerta u Ilirskoj Bistrici u Sloveniji gdje je bend nastupio 10. veljače 1996. Pionirski i unikatan zvuk benda kombinira emotivnost coldwave/goth rocka 80ih utopljenu u gorčinu i mrak splitskih devedesetih provučenu kroz filter nezaobilazne abrazivne estetike gitarskog rada neprežaljenog Steve Albinija i njegovih pulena. Nezaobilazan je spašeni komadić zamalo izgubljene povijesti domaćeg alternativnog rock i electro industrial zvuka. Zidar Betonsky ponovno nastupa u originalnoj postavi a ploča izlazi 3 mjeseca nakon spektakularnog reuniona u Splitu u studenom 2025., nakon 25 godina kreativne pauze.

U zadnjim mjesecima rata u Hrvatskoj u Splitu je nastala supergrupa trojice underground muzičara i entuzijasta, te jedan od prvih ST bendova u postavi bez živog bubnjara. Edi Raos, Zdeslav Kukoč i Hrvoje Pelicarić izbrusili su nešto ranijeg iskustva po lokalnim bendovima vrijednim spomena (Rapa Nui, Mistery Lapsus, Touch Friction) te bili spremni za novu, agresivniju i ambiciozniju avanturu. Istog ljeta snimaju u kućnim uvjetima demo kazetu sa 6 pjesama (koja danas tvori A stranu ploče) da bi nedugo zatim odsvirali kultni koncert u kinu Zlatna vrata pod nazivom In memoriam Jimy Hendrix (jesen 1995). Kako ih je publika počela primjećivati i prihvaćati oni su uz pomoć nevedene demo kazete i nešto volje došli do Marka Brecelja u Kopru koji im je organizirao prvu mini turneju (ovu suradnju su kasnije nastavili) sa suborcem Ruzina Means Rust koji već iduće godine postaje 4. član ove supergrupe. U Ilirskoj Bistrici nastupaju u veljači 1996. i snimke s tog nastupa utisnute su na vinilne brazde B strane ploče I sanjam i gledam i ne dam. Iako je riječ o materijalima koji su nastajali u gerilskim “do it yourself” kućnim uvjetima ploča zvuči iznenađujuće svježe, producirano i artikulirano, a sam materijal s tridesetgodišnjim odmakom ne gubi na šarmu i uvjerljivosti. Unikatna pozicija Zidar Betonskog u povijesti splitskog undergrounda nešto kasnije omogućuje suradnju članova benda na “splitskom” albumu Urban & 4 Žena dijete (točnije njegovom hitu Black tattoo) a deseci uspješnih umjetničkih projekata, od suvremenog kazališta do sound arta i produkcije elektronske glazbe, kojima su se članovi grupe bavili zadnjih četvrt stoljeća potvrđuju važnost na sceni i nepresušan talent ovih pojedinaca. Sastavljen od niza autentičnih artefakata benda, uz kolaborativni dizajn Vinka Pelicarića i Igora Mihovilovića luksuzno opremljen vinil zvučno su minuciozno restaurirali Višeslav Laboš i Ivan Jakić, dok tekstove o bendu potpisuju Ivan Ramljak i Igor Mihovilović.

Zvonimir Jurić predaje o filmskom jeziku

^14.2.2026

20. i 21. veljače s početkom u 20 sati u prostorijama kluba održat će se predavanje Zvonimira Jurića o filmskom jeziku uz elaborirane primjere kako pisane predloške ideja, odnosno scenarij, prevesti u filmski jezik. Predavanja će trajati do 22 sata. Prethodna prijava nije potrebna, a ulaz je slobodan i svi su dobrodošli.

Zvonimir Jurić rođen je 1971. u Osijeku. Diplomirao je filmsku i TV režiju 1999. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režirao je nekoliko kratkih igranih filmova, dokumentarne filmove; petodjelnu televizijsku igranu seriju Patrola na cesti; i četiri dugometražna igrana filma: Onaj koji će ostati neprimjećen; Crnci (zajedno sa Goranom Devićem); Kosac, a posljednji film Male Stvari imati će premijeru u 2026. Zaposlen je na Akademiji dramske umjetnosti od 2013. godine. Živi i radi u Zagrebu.

SKRIVENI GRAD: Izložba treće generacije polaznica i polaznika

^9.2.2026

Ovi radovi ne nude konačna rješenja; pred nas postavljaju prakse, geste i alate za kolektivno maštanje. Istovremeno, oni su poziv na sudjelovanje – u sporijim ritmovima, u brizi koja uključuje, poziv u alternativne budućnosti u kojima se prvenstveno oslanjamo na solidarnost kao temelj izgradnje zajednica.

Tonći Gaćina: Hrvatski dokumentaristi daju velik doprinos međunarodnoj i domaćoj vidljivosti filma

^{18. 01. 2026.}

Otvorene su prijave na radionicu dokumentarnog filma Tonća Gaćine, afirmiranog redatelja i snimatelja s preko desetljeća iskustva i stotinama projekata u različitim formatima. Radionica će se održavati u prostorijama kluba u Domu mladih od 6. do 8. veljače, a u okviru radionice Tonći će održati i javno predavanje 6. veljače s početkom u 20 sati za sve zainteresirane. Na radionici polaznici će učiti o razvoju i produkciji dokumentarnog filma. Povodom radionice s Tonćem je razgovarala Sunčica Fradelić.

• Kako si se počeo baviti filmom i koja je bila uloga kluba u tom procesu?

Počeo sam se baviti filmom sasvim slučajno. Početkom 2000-ih, u potrazi za povremenim poslom, radio sam na raznim događanjima s koncertnom, kazališnom i filmskom rasvjetom, a povremeno i kao TV snimatelj/švenker. Tada sam se prvi put susreo s filmskom produkcijom i shvatio da me upravo taj dio posla najviše zanima.

Nažalost, profesionalna snimanja u Splitu bila su rijetka, pa je logičan korak bio odlazak u Zagreb. Upis fakulteta se činio kao najjednostavniji način preseljenja i upoznavanja ljudi. Tako se rodila ideja o upisu filmskog studija, konkretno Odsjeka snimanja na ADU. Nakon što nisam prošao prijamni ispit, odlučio sam ipak ostati u Splitu i upisao sam UMAS, smjer Film i video.

U to sam vrijeme povremeno radio na rasvjeti u Kocki, gdje sam s vremenom upoznao ekipu iz Kino kluba. U klub sam se formalno uključio nakon upisa fakulteta, na poziv tadašnjeg tajnika Igora Lušića, kako bih pomogao oko nabave nove rasvjete, a od tada sam ostao aktivan u klubu i idućih desetak godina sudjelovao u razvoju klupske snimateljske, rasvjetne i tonske opreme.

U klubu sam najviše ostao zbog mogućnosti besplatnog bavljenja filmom, odnosno pristupa resursima koji su inače izrazito nedostupni. Filmska oprema je skupa, a tada u Splitu gotovo nepostojeća, pa ni najam nije dolazio u obzir. Klub je meni, kao i cijeloj jednoj generaciji filmaša, pružio prostor za rad i razvoj vlastitih vještina i samih projekata. Ovdje ne smatram da su resursi samo samo prostori i oprema, već i obrazovanje i drugi članovi koji su tu kao podrška ili pomoć.

• Koji dio procesa nastanka filma ti je najdraži i zašto?

Najdraži mi je trenutak kada prođe mjesec ili dva od uspješne premijere, jer to znači da je projekt konačno završen i da se može ići dalje, pa čak i ako shvatiš da ste trebali još neku sitnicu ispraviti.

Zbog iskustva se vrlo dobro snalazim na samim snimanjima, međutim montaža mi je ostala posebno drag dio procesa. Najviše jer u toj fazi radim isključivo sa suradnicima. Kako sam na snimanjima vlastitih filmova često sam, montaža je prva prilika da imaš suputnicu ili suputnika s kojim polako slažeš materijal i dijeliš vizije.

• Snimaš isključivo dokumentarne filmove – koji je razlog? Što misliš o hrvatskom dokumentarnom filmu?

Tek sam nedavno shvatio da razlog vjerojatno leži u tome što sam tijekom studija počeo režirati dokumentarce iz želje da se usavršim kao snimatelj, pa je bilo logično da sam sebi snimam filmove. Dokumentarci su došli prirodno – vidiš temu, situaciju, prostor i ljude te “jednostavno” uključiš kameru.

Kako su gotovo svi moji studentski filmovi imali određeni uspjeh i prikazivali se na festivalima, a sam proces mi je bio iznimno zanimljiv, odlučio sam se nastaviti baviti režijom. Smatram i da sam imao sreće jer je hrvatska filmska scena rasla iz godine u godinu, velikim dijelom zahvaljujući osnivanju Hrvatskog audiovizualnog centra, koji nam se doimao otvorenim i transparentnim. Jačali su festivali, rasla je produkcija i bilježili su se međunarodni uspjesi.

Hrvatski dokumentaristi pritom su dali velik doprinos i međunarodnoj i domaćoj vidljivosti filma. Do danas su hrvatski autori prikazivali filmove na svim važnim svjetskim festivalima te osvajali brojne nagrade. Čini mi se da su uspjesi hrvatskog kratkog igranog, eksperimentalnog, animiranog, zatim dugog i kratkog dokumentarnog filma pokazali našim autoricama i autorima da možemo, da riskiramo i da smo u najmanju ruku jednako dobri kao i ostali. Hrvatska filmska produkcija za zapadom jedino zaostaje u budžetima, nikako u kvaliteti autorica i autora.

• Koliko je trajala realizacija filma Koze! i kako si odabrao temu?

Koze! su nastale slučajno, tijekom istraživanja za dugometražni dokumentarni film. Istražujući fenomen brodova na suhom, u razgovorima s Unijanima saznali smo za problem divljih domaćih koza koje uzrokuju štetu i otežavaju život otočanima. Jedini mehanizam koji država u takvim situacijama nudi jest odstrel, što je samo po sebi kontradiktorno jer su koze na otoku ostale nakon raseljavanja stanovništva, a izvorno su dovedene kroz državne projekte razvoja stočarstva još osamdesetih godina.

Snimanje smo započeli u proljeće 2023. godine. Nakon što smo snimili veći dio materijala, razmišljali smo o dugometražnom filmu koji bi obuhvatio slične slučajeve, no na kraju smo se odlučili za kratki film. Nakon toga smo još dvaput odlazili na otok te snimali u Zagrebu i Istri. Montažu smo započeli u studenome 2024., a premijera je održana ovoga ljeta. Dio produkcijskog vremena zauzeli su i procesi prijava i selekcija za festivale.

• Misliš li da je važno pratiti aktualne filmove i autore, autorice globalno za razvoj vlastitog senzibiliteta? Baviš se pedagoškim radom na ADU i vodiš radionice u klubu. Koliko je zahtjevno raditi s mladim ljudima?

Naravno. Oduvijek mi je bilo zanimljivo pratiti ljude koji stvaraju, bilo u filmu ili, možda još više, u drugim područjima likovnih umjetnosti. Posebno je zadovoljstvo vidjeti da su ti studenti napravili dobar film koji se vrti pred publikom. Rad s ljudima uvijek je zahtjevan, ali ne nužno više nego u drugim kontekstima. Ne čini mi se da postoji velika razlika između rada s mladim i nešto starijim ljudima – razlika je ponajprije u životnom iskustvu. Mladi su divni i drago mi je što imam priliku baviti se tim poslom.

• Koji su planovi za budućnost?

Planovi su šaroliki: nastavak rada na dugometražnom filmu te povratak u galerijske vode, u kojima nisam aktivno plivao još od preddiplomskog studija.

Više o radionici i prijave na istu potražite ovdje.

Tonći Gaćina (Split, 1983) redatelj je i snimatelj dokumentarnog filma s preko desetljeća iskustva na stotinama profesionalnih projekata. Diplomirao je Film i video na UMAS-u te magistrirao Dokumentarni film na ADU u Zagrebu. Kao autor istaknuo se filmovima Turizam! (Visions du Réel, Karlovy Vary – Future Frames, nagrade na DokuFestu i LFF-u, 2016) i Koze! (Locarno – Pardi di domani, RIFF, TISFF; posebno priznanje MFF Široki Brijeg; otkup France 3, 2025). Režirao je i HRT-ov serijal Na putu: Konjima do Crnog mora (2020). Od 2012. vodi radionice dokumentarnog filma (KKS, KKZ, Blank), a od 2015. predaje na ADU, gdje je 2019.–2023. bio asistent, a od 2023. docent za filmsku i TV režiju. Mentor je niza studentskih i radioničkih filmova s međunarodnim priznanjima. Sudionik je pitching programa DOK Leipzig (2024) i Cannes Cinéma de Demain – Focus WiP (2025) za film Koze!. Obnašao je vodeće funkcije u struci: predsjednik Hrvatskog filmskog saveza (2016–2020), dopredsjednik Kino kluba Split (2010–2021), član HAVC-ova Audiovizualnog vijeća (2017–2021) te predsjednik Vijeća za film i multimediju Grada Splita (2021–2025).

_{Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Zaklada Kultura nova i Grad Split}

Otvorene su prijave na radionicu dokumentarnog filma pod mentorstvom Tonća Gaćine!

^18.01.2025

Otvorene su prijave na radionicu dokumentarnog filma pod vodstvom Tonća Gaćine koja će se održati u prostorijama kluba u Domu mladih od 6. do 8. veljače 2026. U okviru radionice održat će se i javno predavanje o dokumentarnom filmu u petak, 6. veljače s početkom u 20 sati. Polaznici će se imati priliku upoznati s razvojem i produkcijom dokumentarnog filma.

Za sudjelovanje na radionici, potrebna je prijava putem online obrasca do 1. veljače 2026.

U slučaju povećanog interesa selekcija će se vršiti na osnovu motivacijskog pisma, a odabrani polaznici imat će dodatnu mogućnost organiziranih individualnih mentorskih konzultacija u dogovoru s mentorom i nakon održavanja radionica. Polaznici koji razvijaju vlastite projekte imat će prednost prilikom odabira.

Za redovne članove kluba sudjelovanje na radionicama je besplatno, dok za sve ostale cijena iznosi 20 eura.

Tonći Gaćina rođen je 1983. godine u Splitu. Godine 2010. završava studij na Umjetničkoj akademiji u Splitu, smjer Film i video. Iste godine upisuje Diplomski studij filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, smjer Dokumentarni film, kojeg završava 2015.  Kao filmski radnik (snimatelj, šarfer, majstor rasvjete, asistent kamere) radio je na stotinama profesionalnih filmskih i audiovizualnih projekata (dugometražni i kratkometražni dokumentarni, dugometražni i kratkometražni igrani, reklamni i glazbeni spotovi, eksperimentalni). Kao redatelj realizirao je više dokumentarnih projekata, koji su prikazani na važnim svjetskim festivalima. Njegov film Turizam! je prikazan na Visions du Reel i Karlovy Vary Film Festival u 2016 godini, a Koze! na Locarno Film Festivalu 2025. godine.

Od 2012. predaje dokumentarni film kroz više filmskih radionica u KKS, KKZ, Blank-u. Od 2015 na Akademiji dramske umjetnosti predaje kolegije pretežno vezane za dokumentarni film. Kao mentor sudjelovao je na više studentskih i radioničkih filmova od kojih su neki prepoznati i međunarodno. 

Od 2019. – 2023. zaposlen na ADU kao asistent za umjetničko područje filmske i televizijske režije. Od 2023. zaposlen na ADU kao docent za umjetničko područje filmske i televizijske režije

Bio je predsjednik Hrvatskog filmskog saveza 2016-2020. Bio je dopredsjednik Kino kluba Split 2010-2021. Bio je član Hrvatskog audiovizualnog vijeća pri HAVC-u kao predstavnik Hrvatskog filmskog saveza, a zatim i kao zamjenik predstavnika ne profesijskih filmskih udruga i amaterskih školskih družina 2017-2021. Bio je predsjednik Vijeća za film i multimediju grada Splita u mandatu 2021-2025.

_{Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split i Zaklada Kultura nova.}

Tibor Keser: Važno je progovarati o velikim temama na hrabar način

^16.11.2025

Tibor Keser jedan je od najistaknutijih i najnagrađivanijih hrvatskih producenata. Sudjelovao je u nastanku brojnih filmova različitih rodova, trajanja i formi – igranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, hibridnih te televizijskih serijala – od kojih je impresivan broj ostvario značajne uspjehe i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Aktivan je član profesionalnih mreža kao što su EURODOC, Berlinale Talents, Ji.hlava Emerging Producers te EAVE (European Audiovisual Entrepreneurs). Hrvatski audiovizualni centar izabrao ga je 2024. za hrvatskog predstavnika u uglednom programu Producers on the Move u sklopu filmskog festivala u Cannesu. Dugogodišnji je član Kino kluba Split i Hrvatske udruge producenata. Godine 2019. osnovao je produkcijsku kuću KOMPOT, usmjerenu na projekte etabliranih autora iz Hrvatske i regije koji hibridnim ili neočekivanim pristupom žele doprijeti i do međunarodne publike.

Povodom upravo održane radionice produkcije, s Tiborom je razgovarala Sunčica Fradelić.

• Kako si se počeo baviti produkcijom?

Produkcijom sam se počeo baviti tek pred kraj svog trećeg desetljeća života, kad sam već isprobao neke druge potencijalne karijere i završio studij ekonomije; taman negdje kad je u Hrvatskoj nastupila kriza 2008. godine, sve je najednom (opet) postalo nesigurno i stvarno sam se zapitao kako ću provesti ostatak života. Filmovi su me oduvijek zanimali, bio sam i dosta velik filmofil, no istodobno sam osjećao i da imam poduzetnički duh kao i da volim biti blizu stvaralačke energije. To me dovelo do odluke da ostavim sve iza sebe i upišem studij produkcije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, priznat ću – uz ponešto muke; danas na tom istom studiju i predajem u zvanju docenta. Profesionalno radim filmove već više od deset godina, a moj IMDb profil broji 50-ak naslova svih formata.

• Radio si na brojnim projektima, niskobudžetnim, visokobudžetnim, komercijalnim – možeš li opisati izazove producenta s kojima se suočavaju u različitim financijskim i infrastrukturnim kontekstima?

Producenti se prirodno bave financiranjem, ali sebe ne volim smatrati samo takvim tipom producenta. Meni je iskustvo pokazalo da da bi bio dobar producent moraš biti podjednako spretan i u ljudskim odnosima, psihologiji, vremenskoj prognozi, ali i razumjeti kulturne politike, zakone i pravo, društvene navade i strane jezike, kao i naravno pratiti baš sve što se događa u medijima te naravno svim vrstama umjetnosti. To je baš multidisciplinarna praksa. Najveći izazov je kad se radi na filmu (odnosno projektu, koji ima želju postati film) koji ima veliku stvaralačku ambiciju, pronaći put van granica Hrvatske; tad se socijalni krugovi rastežu i šire i na Europu i dalje, set potrebnih vještina raste, a posao postaje još zanimljiviji zato što moramo pronaći put i do nekih publika koje možda ne poznajemo.

Ovo je definitivno izuzetno dinamično zanimanje, niti jedan film nije isti, a dobar producent će morati stalno učiti i razvijati se. Osobno me zanima i izgradnja institucija svih tipova, od podržavanja klubova i svih amaterskih oblika bavljenja filmom pa do izgradnje održivih javnih sustava kulturne proizvodnje kroz razne agencije i manifestacije pa sve do nekih vrsta strukovnog i sindikalnog udruživanja kako bi kvalitetni pojedinci mogli raditi i stvarati, a da pritom nemaju baš stalno osjećaj egzistencijalne tjeskobe.

• Na koliko filmova si do sada radio i imaš li neke koje bi izdvojio?

Prvih nekoliko godina karijere sigurno nisam znao reći “ne”, niti sam htio – tražio sam prilike za steći iskustvo – na taj sam način ostvario stvarno velik broj suradnji, više od pedeset sigurno. Naravno da nije svaki film u potpunosti zaokupio moj život na jednak način, ali baš svaki film, kratak ili dug, velik ili malen, prolazi kroz slične situacije, samo su ulozi i odgovornost drugačiji. Tako da je uvijek dobro nešto raditi, razvijati, snimati, distribuirati – u biti komunicirati sa strukom, a onda i publikom, kroz razne društvene kontekste.

Izdvojio bih sigurno “El Shatt – nacrt za utopiju” redatelja Ivana Ramljaka (koji je snimio i “Mirotvorca” ove godine) koji se pokazao kao veliki uspjeh, pogotovo u Dalmaciji, te je zahvaljujući Alenu Munitiću i ekipi Festivala mediteranskog filma Split postao najnagrađivaniji i najgledaniji dokumentarac te godine. Kako sam taj film sam i distribuirao, pomogao mi je stvoriti i razviti odnos prema tome što stvarno hrvatsku publiku zanima i privlači, što mi je sigurno pomoglo pri donošenju nekih strateških odluka i dovelo do toga da moj sljedeći dugometražni film “Fiume o morte!” redatelja Igora Bezinovića postane najgledaniji hrvatski dokumentarac svih vremena! Naravno, zasluga nipošto ne pripada samo meni, već i mojoj ekipi iz udruge Restart iz Zagreba koja je obavila odličan posao pri distribuciji, kao i činjenica da je taj film imao čvrstu bazu u samom gradu Rijeci, zahvaljujući Bobi Mišković koja vodi tamošnje Art-kino Croatia – vjerujem da je to najbolje vođeno kino u regiji! Pomaže i što je film izuzetno dobar i zabavan, naravno! Igor je spretno i uspješno kanalizirao tu ogromnu nepatvorenu energiju svojih građana u jednu plemenitu ideju, na suvremen i pitak način, uz pomoć svojih dugogodišnjih suradnika Hrvoslave Brkušić (montažerka) i Hrvoja Nikšića (skladatelj) te brojnih drugih, pa smo kolegica producentica Vanja Jambrović i ja to mogli uspješno i produkcijski podržati. Evo nas sad (studeni 2025.) i u utrci za Europsku filmsku nagradu, američkog Oskara i još puno toga lijepog, a brojimo više od 30 nagrada, među kojima su i one za najbolje producente ove godine (Albert Kapović kao i nagrada na Pulskom festivalu) što me iznimno raduje.

Izuzetno mi je drag i nastavak suradnje s lokalnim splitskim momkom, dragim prijateljem i kolegom Tonćem Gaćinom, s kojim sam ove godine napravio možda i najhrabriji hrvatski (kratkometražni) dokumentarac, “Koze!”, koji je imao premijeru na festivalu A-kategorije u švicarskom Locarnu ovog ljeta. Bavi se usmrćivanjem bolesnih koza na pučinskom otočiću Unije, filmski posve neposredno i bez ustezanja. Publika je ili oduševljena i razumije svu prisutnu simboliku, ili im se film gadi zato što ne sakriva ništa.

• Koliko i kako su povezani produkcija i distribucija? Što misliš o distribuciji domaćeg filma u kinima?

Mnogi kolege bi najradije da je naša industrija satkana po uzoru na uspješne vanjske primjere pa da su to posve jasno odvojene aktivnosti, ali sve više mi se čini da uspješnu distribuciju može osigurati jedino velik angažman producenta pri distribuciji. Ipak mi provedemo godine oblikujući s autorima nijanse koje film mogu učiniti manje ili više zanimljivim publici, a i velik dio producentskog posla je promišljati upravo kako će se publici dopasti film; kad kažem dopasti, ne mislim da se filmovi moraju uvijek sviđati ili biti zabavnog karaktera, dopadati nam se može svašta, glavno je da nas film nekako angažira i potakne u konačnici na dijalog. To je zadatak europskog filma, kad je već Europa toliko kulturološki i jezično razjedinjena. Mislim da najviše povjerenje publike mogu stvoriti, te je tako potaknuti na dolazak u kina, klasični mediji; još uvijek su to novine, portali, televizija. Socijalne mreže su toliko zagušene da nemam osjećaj da su presudne prilikom distribucije filma već da ljudi na socijalne mreže idu po neku vrstu životne satisfakcije ili ih koriste kao neki digitalni oblik dnevnog anksiolitika.

Priznajem da nisam zadovoljan načinom na koji se distribuira domaći film zato što svi rade iste neuspješne stvari na isti način, očekujući drugačije rezultate. Ne inoviraju u pristupu, niti žele komunicirati s publikom, kao da je njihov posao završio kad je film napokon montiran, a u biti – tek tad počinje. Zato i dokumentarni filmovi imaju toliko uspjeha u zadnje vrijeme – važno je progovarati o velikim temama na hrabar način. Također, čini mi se da je Hrvatska postala dosta regionalno podijeljena te samo malen broj autora ima nacionalnu vidljivost, i to najčešće nisu filmaši već glazbenici, a uz njih i sportaši te naravno političari koji su prave zvijezde.

• Postoje li trendovi u produkciji europskog nezavisnog filma i mijenjaju li se?

Trendovi definitivno postoje, ali ih je previše da bi ih uopće mogao pobrojati. Ja sam producent pa sam najčešće pragmatičan i praktičan, makar imam sklonost i filozofirati, ali ne osjećam se filmološki dovoljno kompetentan da bih mogao ponuditi suvisao odgovor.

Europa se ne uspijeva odlučiti bi li štitila vlastitu kulturu pred pritiskom američke zabavne industrije, ili bi se borila s njom na blagajnama kina. Tako da se proizvodi sve i svašta, javnim novcem, često i iz neke inercije. Mislim da je američka politička realnost trenutačno takva da bismo se mi Europljani sigurno trebali više okrenuti vlastitim filmovima, da uz pomoć vlastite umjetnosti probamo jasnije artikulirati što je bitno u našim društvima: radi se o nizu međusobno povezanih izazova koji oblikuju našu budućnost. Kako promatrati gospodarski rast (ako je rast uopće i potreban); nejednakosti između građana se produbljuju, dok stanovništvo stari i smanjuje se brojem; razne migracije i rast populizma testiraju društvenu koheziju i političku stabilnost; povjerenje građana u institucije sve je slabije upravo zbog tog istog populizma; mijenja se tržište rada neslućenom brzinom; mentalno zdravlje i socijalna sigurnost postaju ključna pitanja za mlade generacije; pojavljuju se pitanja prava žena, prvenstveno vezanih za reprodukciju… Tema je bezbroj!

• Na čemu trenutno radiš?

Trenutačno radim na tom da “Fiume o Morte!” dogura dalje nego što je ikad uspjelo ijednom hrvatskom filmu! Osim toga razvijam i dugometražni debitantski igrani film redatelja i snimatelja Srđana Kovačevića, koji će se baviti temom od izuzetnog značaja za cijeli Split i Dalmaciju, kao i debitantski dugometražni dokumentarni film proslavljenog fotografa Bojana Mrđenovića koji se bavi temom preprodaje rabljene cigle. Gaćina pak želi prikazati klasičnog mediteranskog muškarca koji je svoju životnu silu pohranio u želju za posjedovanjem brodice kakva god ta bila pa s njim razvijam „Brod u dvorištu“ po kratkoj priči Jurice Pavičića…

Radionica pisanja filmskih eseja “Writing about Jost”
Jon Jost i Jonathan Rosenbaum

^8.11.2025. 

U okviru splitskog izdanja ovogodišnjih XIX. Filmskih mutacija: Festivala nevidljivog filma, otvorene su prijave na Radionicu Jonathana Rosenbauma i Jona Josta Kako pisati filmski esej – Writing about Jost koja će se odžati u Kino klubu Split 18. i 19. studenoga uz prisustvo Jona Josta. Za vrijeme radionice polaznici i polaznice gledat će i analizirati odabrane Jostove filmove, nakon čega će o njima pisati esej pod supervizijom Jonathana Rosenbauma.

Radionica je besplatna i svi zainteresirani mogu se prijaviti putem obrasca do 17. studenog. Program se održava na engleskom jeziku. Projekcije filmova su besplatne i otvorene za javnost.

18. 11. u 20 sati
Posljednje pjesme za spori ples (dead end) / Last Chants for a Slow Dance (dead end)  1977.,  90’
19.11. u 20 sati
Govoriti direktno (neke američke bilješke) / Speaking Directly (Some American Notes)  1973., 100’

Jon Jost jedan je od ključnih nezavisnih autora američke kinematografije i, prema mnogima, “najnezavisniji od nezavisnih”. Od 1963. do danas snimio je, režirao i montirao više od stotinu filmova – od 16-milimetarskih uradaka do digitalnih video radova i višekanalnih instalacija. Njegov opus prikazivan je na festivalima u Veneciji, Berlinu, Rotterdamu, Torontu, Londonu, Edinburghu, Sydneyu i Yamagati, a Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku posvetio mu je mjesec dana dugu retrospektivu 1991. godine. Danas njegov rad arhivira i restaurira Eye Film Museum u Amsterdamu.

Kao umjetnik koji spaja poetiku i politiku, Jost stvara filmove o ljudima na marginama društva, pejzažima nestalog svijeta i stvarnosti ispunjenoj pobunom i introspekcijom. Njegova praksa oblikovana je iskustvom aktivizma i građanskog neposluha – odbio je vojnu službu tijekom Vijetnamskog rata te proveo 27 mjeseci u zatvoru, nakon čega se priključio filmsko-aktivističkom kolektivu Newsreel.

U filmovima poput Last Chants for a Slow Dance, Slow Moves ili All the Vermeers in New York istražuje egzistencijalne i političke rubove Amerike. Njegov minimalistički stil i uporaba dugih kadrova nisu samo estetski izbor, već politički čin – način da gledatelju vrati vrijeme i prostor za razmišljanje.

Jonathan Rosenbaum radio je kao glavni kritičar Chicago Readera od 1987. do 2008. Autor je brojnih knjiga o filmu uključujući Film: The Front Line (1983), Placing Movies: The Practice of Film Criticism (1995), Moving Places: A Life at the Movies (1980; reprint 1995), Movies as Politics (1997) i Essential Cinema (2004), a njegova najpopularnija knjiga je Movie Wars: How Hollywood and the Media Limit What Movies We Can See (2002), pa sve do recentnih Cinematic Encounters: Interviews and Dalogues  (2018) i Cinematic Encounters 2: Portraits and Polemics  (2019). U svojoj izrazito plodnoj karijeri pisao je za brojne časopise, između ostalih za Cahiers du cinéma, The Village Voice, Film Comment i Sight & Sound. Predavao je na kalifornijskom Univerzitetu u San Diegu na poziv Mannya Farbera. Kao vanjski predavač predavao je film na Sveučilištu u Virdžiniji u Richmondu (2010-2012), te držao kolegije Svjetska kinematografija i Američki nezavisni i alternativni film na film.factory programu u Sarajevu od 2013. do 2015. Radio je kao konzultant na filmovima Orsona Wellesa Dodir zla (Touch of Evil) i Druga strana vjetra (The Other Side of the Wind). Redovno objavljuje tekstove na svom web site-u: jonathanrosenbaum.net
U 2020. držao je seriju predavanja o Orsonu Wellesu u filmskom centru Gene Siskel u Chicagu, a 2021. o Agnes Vardi. Angažiran je kao audiokomentator za Criterion (za filmove Građanin Kane i Veličanstveni Ambersoni s Jamesom Naremoreom, Like and Nothing More s Mehrnazom Saeed-Vafom) te je producirao eseje (tiskane ili audiovizualni) za Trafic, Another Gaze, Metrograph, MUBI, Criterion, Arrow Films, Cinema Scope, Caiman Cuadernos de Cine, Artforum i Cineaste.

Radionicu moderiraju Tanja Vrvilo i Sunčica Fradelić.

O festivalu

Filmske mutacije: festival nevidljivog filma kustoski je i istraživački projekt koji od 2007. godine razvija Tanja Vrvilo s međunarodnim suradnicima, među kojima su Alexander Horwath, Nicole Brenez, Raymond Bellour, Jonathan Rosenbaum, Adrian Martin i Kent Jones. Festival je posvećen manjinskim povijestima filma, nevidljivim praksama i politikama filmskog kustostva, otvarajući prostor za dijalog između umjetnika, teoretičara i publike.
Kroz retrospektive, kustoske programe i radionice, Filmske mutacije promišljaju film kao živu umjetnost otpora i pažnje – mjesto gdje se isprepliću različiti oblici gledanja, stvaranja i mišljenja. Ovogodišnje izdanje “Dekadenta pažnje: Baladni život filma” nastavlja tu tradiciju, usmjeravajući pogled prema poetici, politici i radikalnoj nezavisnosti filmskog stvaranja Jona Josta.

Organizacija i podrška

Zimsko izdanje Filmskih mutacija odvija se u Splitu, Zagrebu i Rijeci, uz povezane programe u Tirani i Ljubljani, u partnerstvu sa Split Film Festivalom / Međunarodnim festivalom novog filma, Umjetničkom akademijom u Splitu (UMAS), Kino klubom Split, KIC-om i Kinom Kinoteka i kinom Forum / programima kina Tuškanac u Zagrebu, Art-kinom i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, s Albanskom kinotekom u Tirani i  AVAN – Albanian Visual Arts Network te Slovenskom kinotekom i Slovenskim filmskim centrom u Ljubljani.

Ljubaznošću autora Jona Josta ustupljeni su filmski i video materijali za prikazivanje. Restaurirane kopije filmova All the Vermeers in New York, The Bed You Sleep In, Portrait, City i Fall Creek ustupio je EYE Filmmuseum Amsterdam (Simona Monniza, Olivia Bunning). Prikazivanje filmova All the Vermeers in New York i The Bed You Sleep In omogućili su Henry S. Rosenthal i Complex Corporation. Kopija filma Texas, Osijek redatelja Francija Slaka prikazuje se zahvaljujući Slovenskoj kinoteci i Slovenskom filmskom centru.

Čitav program festivala dostupan je na stranicama:

FILMSKE MUTACIJE: FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA XIX

https://filmskemutacije.com

_{Organizator festivala je umjetnička organizacija Film-protufilm, uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Ministarstva kulture i medija RH, Ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova.}

Otvorene su prijave na radionicu produkcije Tibora Kesera!

^28.10.2025

Od 14. do 16. studenog u Kino klubu Split (Ulica slobode 28, Dom mladih, 1.kat) održat će se radionica produkcije pod vodstvom nagrađivanog producenta Tibora Kesera.

Na trodnevnoj radionici polaznici će se upoznati s ulogom producenta, ali i produkcijske kuće kroz čitav proces realizacije filma: od inicijalne ideje, tijekom razvoja projekta, snimanja i post-produkcije pa do plasmana i promocije na različitim prikazivačkim platformama, odnosno distribucije.

Radionica je namijenjena početnicima, ali i entuzijastima iz drugih područja bavljenja filmom, kojima je želja unaprijediti razumijevanje i uputiti se u osnovne produkcijske procese. Fokus radionice usmjeren je na produkciju nezavisnih filmova, dokumentarnih i kratkometražnih igranih. Polaznici će dobiti priliku s mentorom raditi na vlastitim projektima.

Prijave na radionicu otvorene su do 10. studenog 2025., a prijaviti se možete putem online obrasca.

U slučaju povećanog interesa, selekciju će vršiti voditelj radionice na osnovu dodatne dokumentacije. Prednost će imati polaznici koji već pripremaju vlastite projekte za realizaciju. Projekti mogu biti u različitim fazama realizacije. Za članove kluba sudjelovanje na radionici je besplatno, dok za sve ostale cijena trodnevne radionice iznosi 20 eura. Termini radionice dogovorit će se naknadno s odabranim polaznicima.

Tibor Keser (1981) je producent koji živi i radi u Zagrebu. Sudjelovao je u nastanku mnogih nagrađivanih filmova svih oblika, duljina i rodova – igranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, hibridnih, televizijskih serijala, kao i komercijalnih videa. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu kao i Akademiju dramske umjetnosti na kojoj danas radi kao nastavnik. Uključen je u profesionalne mreže poput Sarajevo Talent Campusa, EURODOCA, Berlinale Talents, IDFF Ji.hlava Emerging Producers te kao stipendist EAVE – European Audiovisual Entrepreneurs. Hrvatski audiovizualni centar ga je 2024. izabrao za hrvatskog predstavnika u prestižnom PRODUCERS ON THE MOVE programu u okviru filmskog festivala u Cannesu. Dugogodišnji je član Kino kluba Split te Hrvatske udruge producenata. 2019. osnovao je produkcijsku kuću KOMPOT fokusirajući se na jedinstvene priče etabliranih autora iz Hrvatske i regije koji hibridnim ili inovativnim pristupom žele doseći međunarodnu publiku.

Producirao je i distribuirao domaći dokumentarni film “El Shatt – nacrt za utopiju” 2023. godine, ovjenčan nagradom “Vladimir Nazor” kao i nagradom Društva hrvatskih filmskih kritičara za najbolji dugometražni dokumentarac, te s Vanjom Jambrović najgledaniji hrvatski dokumentarni film “Fiume o Morte!” Igora Bezinovića koji je prikupio niz prestižnih nagrada na festivalima u zemlji i inozemstvu a trenutno je hrvatski kandidat za Oscara.

_{Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split, Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Zaklada Kultura nova.}

SKRIVENI GRAD: Vođena tura kvartom Kamen

^28.10.2025.

Pozivamo sve zainteresirane građanke i građane da se prijave na vođenu turu Mirjane Svaguša kvartom Kamen. Tura kreće 6. studenog u 11:30. Sudjelovanje je otvoreno, ali je broj mjesta ograničen pa je potrebna prijava.

Prijaviti se možete do 4. studenog slanjem e-mail poruke na adresu mirjanasvagusha@gmail.com

U slučaju povećanog interesa, bit će moguće organizirati dodatnu turu.

U tišini stijene: čitanje Kamena

Jedan od razloga zašto je kvart Kamen ušao u fokus mojeg istraživanja bila je potraga za identitetom grada Splita. Počela sam s definicijom spomeničke baštine, a završila s mapom mjesta koje često ostaje izvan gradske pažnje. Kamen mi je do tada bio nepoznat. Nije bio dio mojih svakodnevnih ruta ni mojih priča.

Istraživanje je započelo na Gradini – kamenoj gromadi koja stoji na istočnom ulazu u grad. Smještena iznad naselja, kroz stoljeća je služila kao točka promatranja i obrane. Danas se s nje pogled širi prema splitskom polju, groblju Lovrinac i odlagalištu otpada Karepovac. Pogled koji istovremeno obuhvaća život, smrt i ono što grad odbacuje.

Penjući se prema uzvisini, u stijeni se otkrivaju urezane stope. Nevidljive slučajnom prolazniku, ali jasne onome tko zastane i pogleda. Prostorno su uvjerljive – mogući ostatak nekadašnje staze, možda ritualni trag.

U podnožju Gradine nalaze se kamene kuće. Dio njih je napušten, dio još uvijek u funkciji. Njihov raspored i obrada kamena svjedoče o ruralnoj arhitekturi prilagođenoj terenu i svakodnevici.

Na južnoj strani, između stijene i polja, nalazi se prostor današnje zajedničke upotrebe: balotaško igralište, dječje igralište i košarkaški teren. Nekadašnja strateška pozicija danas je prostor igre i boravka. Promjena funkcije ne briše slojeve, već ih nadograđuje.

Središte kvarta čini crkva sv. Mihovila Arkanđela. Oko nje se nalaze grobovi najstarijih zabilježenih stanovnika Kamena. Prezimena na nadgrobnim spomenicima postala su putokaz za istraživanje migracija – tko dolazi, otkud i zašto se tu zadržava. Prvi dokumentirani doseljenici na ovom prostoru dolazili su s područja zaleđa, Bosne i Hercegovine i unutrašnje Dalmacije.

Nasuprot crkve, u malom parku, nalazi se spomenik narodnoj oslobodilačkoj borbi. Tekst na njemu teško je čitljiv, ali imena su još vidljiva. Prema lokalnim pričama, riječ je o mladićima iz Kamena koji su poginuli na Sutjesci.

Na uzvisini iznad crkve, poznatoj kao Mala Gradina, smješten je zvonik. Točka s koje se obuhvaća cijeli kvart. Pogled prema sjeveru otkriva vizuru tvrđave Klis i naselja Mravince, a u polju ispod i danas je vidljiv talijanski bunker iz Drugog svjetskog rata – prepoznatljiv trag nadzora i vojne prisutnosti.

Kamen se nalazi na sjecištu više povijesnih tokova – između grčkog Epetiona (današnjeg Stobreča), splitskog polja i prostora nekadašnje Poljičke republike. Njegova baštinska vrijednost ne proizlazi iz monumentalnosti, već iz trajnosti, slojevitosti i svakodnevne upotrebe.

U razgovorima sa starijim stanovnicima, kroz intervjue i svakodnevna zapažanja, potvrđivala se važnost predaje – ne kao stilskog ukrasa, već kao načina na koji prostor ostaje živ.

Ovim putem vas pozivam na zajedničko čitanje prostora, na dijeljenje priča i zajedničko otkrivanje Kamena – jer čitanje Kamena istovremeno je čitanje grada.

Mirjana Svaguša

Mirjana Svaguša posljednjih godina posvećena je istraživanju splitskih kvartova i njihovih priča. Kroz to istraživanje otkriva kako se grad mijenjao i pokušava razumjeti gdje se nalazi danas. Svoje ture vodi izvan užeg centra, u dijelove Splita koji na prvi pogled nemaju priču, ali u sebi čuvaju slojeve života, sjećanja i promjena. Kroz te šetnje nastoji ponovno povezati Splićane s gradom – kroz razumijevanje prostora, ljudi i ritma svakodnevice.

—

_{Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split i Zaklada Kultura nova. Program Skriveni Grad financira DHFA, Ministarstvo kulture i medija republike Hrvatske. Voditelji programa su Sunčica Fradelić i Igor Bezinović.} 

Predavanje Jurice Pavičića: Uvod u filmsku dramaturgiju i tehniku scenarija

^{28.10. 2025.}

U okviru godišnjeg edukativnog programa kluba, 4. i 6. studenog 2025. s početkom u 20 sati svi zainteresirani građani mogu doći poslušati javno predavanje pisca, scenarista i filmskog kritičara Jurice Pavičića u Kino klub Split (Dom mladih 1. kat, Ulica slobode 28).

Predavanja su besplatna i otvorena za javnost.

Pavičić će zainteresiranim posjetiteljima održati predavanje Uvod u filmsku dramaturgiju i tehniku scenarija. Scenarijem će se baviti kroz povijest filma i njegovom ulogom u različitim produkcijama: u producentskoj kinematografiji i u autorskoj kinematografiji, ali i samim procesom izrade scenarija te dati uvid u razumijevanje funkcije scenarija u produkciji audiovizualnih djela.

Jurica Pavičić rođen je 1965. godine u Splitu, gdje i danas živi. Poznat je kao hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Njegovo najvažnije djelo, roman Crvena voda objavljen 2017., osvojio je prestižne nagrade Grand Prix de la litterature policiere i Le Points za najbolji europski kriminalistički roman, te je preveden na više jezika. Francusko izdanje donijelo je Pavičiću i nagrade Prix Les Points, Transfuge, Prix Mystere de la critique i Michel Witta-813, a roman je proglašen jednim od najvažnijih europskih krimića. Britanski The Guardian istaknuo ga je kao “jednog od vodećih europskih pisaca krimića”. Njegov rad prepoznat je i u filmskoj i kazališnoj industriji. Njegov prvi roman Ovce od gipsa iz 1997. godine, socijalni triler, poslužio je kao osnova za film Svjedoci (2004), koji je prikazan u Berlinu i osvojio ekumensku nagradu, a na Festivalu u Puli dobio je nagradu za scenarij. Godine 2000. objavio je roman Nedjeljni prijatelj, koji je također tematizirao društvene probleme Hrvatske, dok je iste godine njegov dramatski komad Trovačica praizveden u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Pavičić je poznat i po zbirci priča Patrola na cesti te Brod u dvorištu, prevedenima na talijanski, njemački i francuski, a za priču Patrola na cesti proizvedena je i petodijelna televizijska serija koja je prikazana 2016. godine i osvojila brojne festivalske nagrade. Pored toga, njegov roman Žena s drugog kata iz 2015. godine, triler o nevjesti unutar južnjačke patrijarhije, također je zapažen. Pavičićeva djela prevedena su na više jezika, uključujući engleski, španjolski, talijanski, makedonski, ukrajinski, francuski i njemački… Njegov rad odlikuje se dubokom tematskom analizom društvenih problema, slojevitim narativima i kritičkim uvidima, što ga čini jednim od najznačajnijih i najnagrađivanijih hrvatskih autora savremenice književnosti i krimića.

_{Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split i Zaklada Kultura nova.}

Otvorene su prijave na seminar Alternacije!

^{10. 10. 2025.}

Otvorene su prijave na polugodišnji seminar Alternacije pod mentorstvom Rina Efendića i podrškom Dragutina Andrića. Seminar će se održavati prema dogovorenom rasporedu u Kino klubu Split, Ulica slobode 28 (Dom mladih), a organiziran je za sve koji žele u neformalnom okruženju diskutirati o razvoju filmske umjetnosti, učiti o analognoj fotografiji i alternativnim formama vizualnog pripovijedanja. Seminar se sastoji od teorijskih predavanja, terenske nastave, praktičnog rada u laboratoriju kluba i prezentacije radova na kraju programa.

• Prijave se primaju putem obrasca i otvorene su do 22. listopada 2025.

Uvodno predavanje i upoznavanje s radom i programom održat će se u prostoru kluba 24. listopada s početkom u 19.30.

Program je besplatan i svi su dobrodošli.

O predavaču:
Rino Efendić autor je brojnih izložbi fotografija, uličnih akcija, zvučnih instalacija… Izlagao na preko deset samostalnih te na nizu skupnih izložbi. Uz to je i organizator i predavač na više javnih filmskih i obrazovnih programa (Likovna kultura za građane prema predavanjima Radovana Ivančevića, Mala škola fotografije, Godina dana filma – Biblioteka Šižgorić Šibenik). Bio je dugogodišnji profesor fotografije u Školi likovnih umjetnosti, i suosnivač je udruge KVART, organizacije koja se bavi promicanjem suvremene umjetnosti i kulture. Više informacija dostupno je slanjem upita na produkcija@kinoklubsplit.hr

_{Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split, Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Zaklada Kultura nova.}

Pridružite nam se na predavanjima o filmskoj nastavi!

^{6. 10. 2025.}

U okviru ovogodišnjeg osmog izdanja Male škole medijske kulture organiziraju se predavanja na temu filmske nastave koja su otvorena za javnost. Projekcije i predavanja u periodu od 10. do 11. listopada održat će dr.sc. Ana Đordić i dr.sc. Jelena Modrić, a pokrit će iduće teme: Filmska pismenost, O počecima filma, Osnove teorije filma, Analiza i interpretacija filma u nastavi. Predavanja se održavaju u prostorima Kino kluba Split u Domu mladih (Ulica slobode 28).

Raspored predavanja:

PETAK, 10. listopada od 18 do 20.30 sati
1. Filmska pismenost
2. O počecima filma

SUBOTA, 11. listopada od 10 do 13 sati
1. Osnove teorije filma (10-11)
2. Analiza interpretacija filma (11-13)

Više informacija o programu Male škole medijske kulture potražite ovdje.
Kontakt: 0918965860 (Sunčica)

dr. sc. Ana Đordić (Zagreb, 1983.) diplomirala je kroatistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu doktorirala je 2021. temom „Uspostavljanje modela filmske edukacije u srednjoj školi”. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika i Filmske umjetnosti u XIII. gimnaziji te kao vanjska suradnica na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Uz dr.sc. Jelenu Modrić, od 2012. predaje na Školi medijske kulture „dr. Ante Peterlić“, a 2013. osniva program Filmska naSTAVa Hrvatskog filmskog saveza. Od iste godine članica je selekcijske komisije Filmske revije mladeži i Four River Film Festivala, a bila je članicom selekcijskih povjerenstava ili žirija i drugih festivala filmova mladih (Dubrovnik Film Festival, VAFI, Booktrailer Film Festival, Star Film Fest, Mali DOKUart, HAK-ov natječaj) te Državnog povjerenstva Smotre hrvatskoga školskog filma. Vanjska je suradnica Hrvatskoga filmskog saveza na obrazovnim i revijskim programima. Višegodišnja je dobitnica nagrade MZO-a za jednog od 510 najuspješnijih odgojno-obrazovnih djelatnika (2018/2019, 2021/2022, 2022/2023, 2023/2024). Održava filmskometodičke radionice za nastavnike u zemlji i inozemstvu (Slovenska kinoteka, European Film Factory). Objavljivala je u Hrvatskom filmskom ljetopisu i drugim izdanjima HFS-a te izlagala na međunarodnim znanstvenim skupovima u Opatiji, Puli, Koprivnici, Ljubljani i Beogradu te na stručnim skupovima diljem Hrvatske. Članica je Hrvatskog društva filmskih kritičara. U ožujku 2023. izabrana za predsjednicu Hrvatskoga filmskog saveza.

dr. sc. Jelena Modrić (Pula, 1983.) diplomirala je montažu na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te doktorirala 2024. temom „Razvoj i uloga montaže zvuka u hrvatskoj kinematografiji od 1940-ih do 1970-ih” na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osim što se bavi umjetničkom praksom kao montažerka slike i zvuka, zaposlena je na Akademiji dramske umjetnosti (na Odsjeku montaže) gdje predaje kolegije iz područja montaže zvuka. Osnivačica je i voditeljica Filmske naSTAVe te predavačica Analize i interpretacije filma u nastavi na Školi medijske kulture „dr. Ante Peterlić“. Vanjska je suradnica Hrvatskoga filmskog saveza na obrazovnim i revijskim programima. Objavljivala je tekstove u domaćim i inozemnim publikacijama (Hrvatski filmski ljetopis, Apparatus journal) te izlagala na međunarodnim znanstvenim skupovima (Opatija, Pula, Koprivnica, Ljubljana, Beograd). Članica je Hrvatskog društva filmskih djelatnika, predsjednica Savjeta Škole medijske kulture „dr. Ante Peterlić“, članica vijeća Dana hrvatskog filma te predstavnica ADU u udruženju CILECT.

_{Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split i Zaklada Kultura nova. Program podržavaju Hrvatski audiovizualni centar i Agencija za elektroničke medije. Program se održava u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom i Agencijom za odgoj i obrazovanje.}

Otvoren poziv volonterima!

^19.09.2025

Želite steći dodatna znanja i vještine iz područja audiovizualne kulture i umjetnosti? Želite učiti o osmišljavanju i provedbi aktivnosti od tima koji djeluje u Kino klubu Split? Želite doprinositi zajednici i pomoći unaprijediti kulturnu i filmsku nezavisnu scenu, a time obogatiti njenu kvalitetu i kvalitetu života građana?

Ako je odgovor na jedno od navedenih pitanja DA, prijavite se za volonterski angažman u Kino klubu Split putem prijavnog obrasca do 7. listopada 2025.

Tražimo volontere koji će nam pomoći u provedbi klubskih programa u periodu do kraja 2025. godine.  Nakon što pošaljete prijavu naš tim će vas kontaktirati i pozvati na kratak razgovor gdje ćete dobiti više informacija o volonterskoj poziciji te vašim obvezama i odgovornostima.

Volontersko mjesto 1

Pomoć u radioničkim programima
Odgovornosti i dužnosti: priprema prostora i tehnike za provedbu programa, vraćanje prostora i tehnike u prvobitno stanje nakon održanih aktivnosti, tehnička ispomoć tijekom provedbe programa, prema dogovoru moguće kreiranje vizualnih materijala (fotografija, videa) za društvene mreže. Opis posla uključuje 40 volonterskih sati

Volontersko mjesto 2

Pomoćnik u diskurzivnim programima
Odgovornosti i dužnosti: ispomoć u oblikovanju filmskih blokova, osmišljavanje i pisanje mjesečnih najava programa. Opis posla uključuje 40 volonterskih sati

Potrebne kvalifikacije: otvorenost, komunikativnost, fleksibilnost, suradnja, poznavanje osnova rada na računalu, prednost će imati studenti društveno humanističkog usmjerenja, akademija ili stručnjaci iz navedenog područja. Svi volonteri će prije uključivanja biti educirani o programima i načinu funkcioniranja kluba.

Volonteri će dobiti potvrdu o volontiranju, potvrdu o stečenim kompetencijama (na zahtjev i nakon tri mjeseca kontinuiranog volontiranja), po potrebi i preporuku za posao. Osim navedenog steći će specifična znanja i vještine koje će moći primijeniti u svom budućem radu. Rad volontera će biti praćen i evaluiran kontinuirano. Na mjesečnoj razini će se obavljati individualni i po potrebi grupni sastanci s volonterima. Koordinatorica volontera će biti voditeljica programskih aktivnosti Kino kluba Split Sunčica Fradelić.

_{Rad Kino kluba Split podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split, Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Zaklada Kultura nova.}

Otvorene su prijave na osmo izdanje Male škole medijske kulture!

^17.9.2025.

Pozivamo sve zainteresirane nastavnike(ice) i profesore(ice) hrvatskog jezika i književnosti, likovne kulture i likovne umjetnosti u osnovnim i srednjim školama, koji(e) žele steći ili usavršiti svoja znanja i razumijevanje audiovizualnih medija te ih kasnije uklopiti u nastavne i izvannastavne aktivnosti u školama i svakodnevni rad s djecom i mladima, da se prijave na osmo izdanje Male škole medijske kulture (MŠMK) u organizaciji kluba.

Program će se održavati u periodu od 10. listopada do početka prosinca 2025. u prostorijama kluba (Ulica slobode 28, Dom madih) a planirana je i terenska nastava. Na samom početku programa, dr.sc. Ana Đordić i dr.sc. Jelena Modrić održat će predavanja otvorena za javnost na temu Filmske pismenosti i osnova filmskog jezika, te Ananlize i interpretacije filmova.

Program MŠMK se sastoji od predavanja iz područja Teorije audiovizualnih medija, Povijesti i analize filma i radioničkog praktičnog programa koji obuhvaća Radionicu snimanja, Radionicu animacije i Radionicu montaže, te Metodologiju rada u nastavi. U okviru škole pokazat će se filmovi nastali kroz rad s djecom i mladima. Mentori(ce) na programu su Dora Baras, Ivana Rupić, Boris Poljak, Dragan Đokić i Natko Stipaničev.

Predavanja će se održavati ponedjeljkom i srijedom u večernjim terminima, a praktične radionice vikendom.

Za sudjelovanje u programu MŠMK-a potrebna je prijava do 5. listopada putem prijavnog obrasca.

Sudjelovanje u programu je besplatno.

Broj polaznika je ograničen i u slučaju povećanog interesa, selekcija će se vršiti na osnovu motivacijskog pisma. Rapored će biti dostupan polaznicima neposredno pred početak škole.

Dodatne informacije dostupne su slanjem upita na produkcija@kinoklubsplit.hr ili pozivom na 091/8965860 (Sunčica)

Foto: Tina Ljubenkov

_{Rad Kino kluba Split podržavaju  Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split i Zaklada Kultura nova. Program podržavaju Hrvatski audiovizualni centar i Agencija za elektroničke medije. Program se održava u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom i Agencijom za odgoj i obrazovanje.}

Léa Triboulet: Radionica Od skripta do kamere

^19.08.2025

Piše: Gabriela Balek

U razdoblju od 28. svibnja do 30. svibnja održala se trodnevna radionica pod nazivom Od skripta do kamere koju je vodila francuska redateljica Léa Triboulet. Riječ je o autorici koja je međunarodno prepoznata po svojim kratkometražnim filmovima koji su nagrađivani na mnogobrojnim filmskim festivalima diljem svijeta. Radionica je bila namijenjena svima koji žele steći dublji uvid u proces stvaranja filmske priče, s naglaskom na glumu, režiju i izražavanje emocija pred kamerom.

Prvoga dana radionice imali smo priliku upoznati redateljicu, njezinu profesionalnu pozadinu i autorski pristup radu. Nakon kratkog uvodnog izlaganja, prikazala nam je svoj kratkometražni film pod nazivom The brother koji traje približno deset minuta. Film prikazuje život triju afroameričkih sestara koje žive u New Orleansu i koje se pokušavaju nositi s gubitkom svoga brata. Unatoč vrlo malom broju dijaloga, film je snažno emotivan, a cijelom projekcijom dominira osjećaj nelagode i melankolije. Glumice, iako vrlo mlade, uspjele su uvjerljivo prikazati širok raspon emocija te prenijeti težinu gubitka i svakodenevne borbe kroz koje njihovi likovi prolaze. Posebno se istaknula vizualna estetika filma u kombinaciji s pažljivo odabranim zvukom, što je dodatno doprinijelo snažnom dojmu i cjeloukupnoj atmosferi. Nakon prikazivanja filma, svi sudionici radionice imali su priliku iznijeti svoje dojmove i promišljanja o sadržaju, vizualima i glumi. Léa Triboulet nam je dodatno pojasnila proces nastanka filma te istaknula kako glumice nisu bile profesionalke, već ih je upoznala tijekom svoga boravka u New Orleansu gdje je primijetila njihov potencijal i odlučila s njima razviti ovu intimnu priču. Također je istaknula kako se u toj četvrti često događaju ulična ubojstva, zbog čega je okruženje samo dodatno naglasilo autentičnost i važnost teme filma. Nakon toga nam je prikazala i niz kratkometražnih filmova drugih autora koje smo potom analizirali i komentirali. Većina tih filmova obrađivala je teške socijalne teme, poput obiteljskog nasilja, dok se jedan od njih bavio opsjednutošću osamnaestogodišnje djevojke. Zajedničko svim filmovima bila je vrlo suptilna upotreba dijaloga i snažno oslanjanje na emocije i vizualni izraz. Svaki film je na svoj način držao pažnju gledatelja i ostavljao različite dojmove, a radionica je time dobila vrlo snažan uvod u tematiku izražavanja emocija bez oslanjanja isključivo na riječi. Na kraju prvog dana, dobili smo zadatak da napišemo kratku priču u pet rečenica, koja će poslužiti kao temelj za rad sljedećega dana.

Drugog dana radionice započeli smo s praktičnim radom. Dan smo otvorili međusobnim upoznavanjem sudionika kako bismo stvorili bolje uvjete za zajedničku suradnju i interakciju. Bilo je izuzetno zanimljivo primijetiti kako smo različiti po dobi, zanimanjima i interesima, no svi smo dijelili zajedničku želju za učenjem, osobnim razvojem i otkrivanjem vlastitih potencijala u području filmske umjetnosti. Svatko od nas donio je svoju priču koju je napisao prethodnoga dana, a koja je poslužila kao osnova za vježbu. Rad se odvijao tako da su dvije osobe stajale ispred publike, pri čemu je jedna osoba bila u fokusu kamere i interpretirala svoj tekst, dok je druga osoba služila kao sugovornik kako bi se potaknuo dijalog i razvio odnos među likovima. Prva faza zadatka bila je interpretacija teksta bez ikakvih emocija ili izraza na licu, kako bi se osjetila sirova forma teksta. Tek u drugoj fazi, nakon što je uspostavljena interakcija, bilo je dopušteno izražavanje emocija i gluma. Ova metoda rada pokazala se izuzetno učinkovitom jer smo svi, već kroz nekoliko pokušaja, počeli primjećivati napredak, bolju kontrolu izraza lica i spontanije reagiranje u zadanoj situaciji. Cijela atmosfera bila je vrlo poticajna, uz mnogo smijeha, podrške i zajedničkog rada. Svaki sudionik imao je priliku iskazati se, učiti na vlastitim greškama i primati konkretne povratne informacije. Léa nas je cijelo vrijeme vodila, usmjeravala, upozoravala na pogreške, ali i pohvaljivala ono što je bilo dobro. Bilo je očito da je potpuno predana radu i da joj je stalo do našeg napretka. Naučili smo mnogo o tome kako pristupiti scenariju, kako kontrolirati neverbalne izraze i kako razumijeti emocije koje se prenose kroz kameru, Nakon četiri sata, shvatila sam koliko truda, koncentracije i energije iziskuje gluma te koliko je zahtjevno ostvariti uvjerljivu i emotivno bogatu scenu, čak i kada je riječ o kratkom tekstu.

Trećeg dana našeg druženja atmosfera je bila mnogo opuštenija nego prethodna dva dana jer smo se već dobro upoznali i razvili međusobno povjerenje, što je dodatno olakšalo suradnju. Prvi dio vremena proveli smo gledajući snimke naših izvedbi od prethodnoga dana. Svatko od sudionika imao je priliku vidjeti sebe u glumačkoj ulozi. Zajedno smo analizirali snimke, komentirali što je bilo uspješno, a što bi moglo biti bolje te dijelili svoja razmišljanja o vlastitom nastupu i napretku. Gledati sebe iz te perspektive bilo je uistinu korisno i osvještavajuće jer se mnoge stvari, poput neverbalnih izraza, u svakodnevnom životu često ne primjećuju. U drugom dijelu nastavili smo s radom u grupama, no ovog puta bez unaprijed pripremljenih tekstova. Svaka je skupina dobila određenu situaciju i likove, a zadatak je bio spontano razvijati radnju bez unaprijed zadanog teksta. Ova vježba potaknula je kreativnost, snalažljivost i sposobnost brzog reagiranja. Svatko se morao prilagoditi partnerima u sceni i graditi priču u trenutku, što je pokazalo koliko je u glumi važno povjerenje među partnerima i sposobnost praćenja dinamike scene. Na kraju dana svi smo bili vidljivo umorni, ali istovremeno ispunjeni jer smo kroz praktičan rad uvidjeli koliko je gluma zahtjevna i kompleksna vještina, koja nipošto nije samo puko „igranje“, kako to često pogrešno percipira javnost. Svi smo osjećali laganu tugu jer je radionica došla kraju, ali i veliku zahvanost na stečenom iskustvu, novim znanjima i poznanstvima.

Ova radionica za mene je bila jedno vrlo vrijedno i inspirativno iskustvo koje ću pamtiti cijeloga života. Bila je to prilika da učim od profesionalke, ali i da upoznam druge ljude sličnih interesa, s kojima sam ostvarila iskrenu i kvalitetnu suradnju. Posebno mi je bila čast upoznati Léu Triboulet, redateljicu koja je pokazala iznimnu posvećenost, znanje i toplinu u pristupu svakom pojedinom sudioniku. Svojim iskustvom i strpljenjem omogućila nam je da razvijemo vještine, ali i samopouzdanje, što je jednako važno u kreativnom radu. Također bih istaknula i ostale sudionike koji su svojom otvorenošću i kolegijalnošću doprinijeli ugodnoj i poticajnoj atmosferi. Ovakvu radionicu bih svakome preporučila, bez obzira na prethodno iskustvo, jer pruža prostor za osobni rast i otkrivanje vlastitih potencijala u području scenske i filmske umjetnosti.

SKRIVENI GRAD: Javna predavanja i ture!

^19.08.2025

Pozivaju se svi zainteresirani građani na četiri javna predavanja u okviru interdisciplinarnog programa Skriveni Grad od kojih će se jedno održati na Visu a tri u Splitu.  Ovogodišnja tema je Priroda i društvo, a predavanja u različitim formatima održat će Srećko Horvat, Daša Gazde, Jere Kuzmanić i Tea Truta, dok će produkcijsku radionicu voditi Sunčica Fradelić uz mentorsku podršku Igora Bezinovića i Srećka Horvata.

28.8.2024 – VIS // ŠKOLA AUTONOMIJE//11 sati – 13 sati

Priroda i društvo

• Srećko Horvat u svom predavanju polazi od iščitavanja bogate prošlosti otoka Visa u današnjem kontekstu masovnog turizma, klimatske krize, historijskog revizionizma i tehnoloških promjena. Kao dio predavanja predstavit će se i rad viške “Škole autonomije” koja, pored ostalih aktivnosti, kroz atipične aturističke ture razvija praktično iščitavanje kompleksne mreže značenja i alternativne mogućnosti tumačenja ne samo prošlosti već i moguće budućnosti Mediterana. Polazeći od pitanja ima li društva bez prirode i kako društvo utječe na prirodu, predavanje će nas povesti na putovanje od ljudske prapovijesti do današnje klimatske krize i teorija antropocena i kapitalocena. Uz predstavljanje rada “Škole autonomije” posjetioci će se na licu mjesta upoznati s promišljanjem odnosa prirode i društva i praksom održivog razvoja uz kombinaciju tradicionalnih vještina i suvremenih tehnologija.

29.8.2025. SPLIT// DRUŠTVO ARHITEKATA SPLITA//19 – 20.30 sati
Ulica Ante Starčevića 24c

Zelene površine u urbanim sredinama

• Nakon što smo se naslušali EU strategija i zelenih politika, RH nacionalnih planova, doživjeli brojna osnivanja radnih tijela koji se bave temom što bi se „trebalo napraviti” i nakon što svi koji imaju moć da naprave promjene, sjede po beskonačnim sastancima bez rezultata i plana kako barem proširiti postojeće zelene površine u urbanim strukturama, ali i bez konkretnih uputa o zaštiti postojeće prirode u urbanim sredinama, stvaranje novih zelenih površina u domeni je mitova.
  Kroz predavanje Daša Gazde razmatra pitanja: je li pretjerana birokratizacija zapravo paravan deregulacije? Imamo li vremena za imanje vremena? Što se može napraviti? Koliko najniža razina može utjecati na najvišu? Tko je u većoj zabludi? Nacija koja u velikom broju (79% ispitanika*) prednost daje ulaganju u očuvanje prirode ispred ulaganja u razvoj infrastrukture, ili ta ista nacija koja ima 800.000 legalizacija koje su svojim bivanjem uglavnom, najblaže rečeno, suprotne od očuvanja prirode.

_{* istraživanje provedeno je u ožujku 2022. u sklopu nacionalne kampanje “Poslušaj glas prirode, čuvaj bioraznolikost Hrvatske”}

30.8.2025 – SPLIT//ISPRED ULAZA U KAREPOVAC//18 – 20 sati // dérive tura//

Dérive istokom: Između ruina i nadanja

• Dérive (francuski: [de.ʁiv], “drift”) je praksa zaigranog lutanja kroz grad, inspirirana radom Guyja Deborda i francuskih situacionista, koja naglašava slučajne susrete, psihogeografiju i otvorenost prema nepredviđenom. To nije obična šetnja, već svjesno istraživanje urbanog tkiva kroz koje se otkrivaju skriveni narativi, kontradikcije i moguće budućnosti. Situacionisti su prije 5 desetljeća najavili kraj urbanog života kako ga poznajemo u mantri: Ispod pločnika leže plaže…Ali što ako pločnik nikad nije izgrađen? Što ako je pločnik utabana kaldrma iz koje prodire trputac i drača? Što ako ni sadašnjost nikad nije postala zapravo ‘urbana’.
  Splitski prostor nema neuralgične ni kritične točke kao ni točke pucanja. On ima neuralgične teritorije, kritične epohe i ekologiju praksi koja se reproducira svakodnevnim pucanjem. Istočni kvartovi grada su neistraženi, nedokumenitrani, i nepercipirani prostor prepun života, vitalnih slika i prilika kasnog kapitalizma: samoizgrađene obiteljske kuće s vrtovima, napuštene industrijske zone među kojima utrkuju ‘koze’ i ‘ziko’-vi, ceste koje vode nigdje ili postaju staze ‘priko polja’, smetlišta i vulkanizeri, parcele s kupusom i apartmani, betonske novogradnje i tragovi ‘driftanja’ na asfaltu. Ovdje se nećete naći na trgu ili u parku, ovdje se mjesto okupljanja zove caffe bar Favela. Ovdje je komunalna infrastruktura slaba, voda prljava, sjene rijetke, a toplinski udari sve žešći. Ali u ovom kaosu buja potencijal: SolarPunk budućnost koja prerušava ruševine u oaze zelenila, osvještava prigradske potoke kao klimatske koridore, zamišlja prazne hangare kao mjesta društvene infrastrukture, te preimenuje nelegalnu gradnju u kvartove za dobar život crtajući obrise post-urbanog svijeta koji se tek treba izgraditi.

Dérive tako postaje metoda za otkrivanje budućnosti – kroz tragove vegetacije koja probija beton, kroz šuškanje vjetra u praznim halama, kroz priče mještana koji već sade drugačiji svijet. Gdje je sada pukotina, sutra može biti prolaz.

* Na šetnju dođite u prikladnoj obući i ponesite vodu!

31.8.2025 – SPLIT// KREŠIMIROVA 1 (autobusna stanica)//17 – 19 sati //vođena tura//

• Kaštelanski zaljev: Povijest budućnosti
  
  Kad ulazite u grad Solin Solinskom cestom, teško je zamisliti koliko se povijesti krije ispod vidljivih slojeva betona i industrijske prašine. Povijest istočnog dijela Kaštelanskog zaljeva čita se kao kronika suživota čovjeka i prostora, prirode i industrije. Tijekom više od dvije tisuće godina, ovaj je kraj bio kontinuirano naseljen zahvaljujući jedinstvenoj kombinaciji geografskih i hidroloških pogodnosti. Zaljev je pružao sigurno utočište, a rijeka Jadro, premda duga tek četiri kilometra, bila je izvor života i razvoja. U antičkom i srednjovjekovnom dobu ovaj krajolik omogućavao je stanovnicima život od zemlje. Intenzivna promjena događa se početkom 20. stoljeća, kada otkriće vapnenca i razvoj cementne industrije označavaju prekretnicu. Umjesto vinograda i maslinika niču tvornice, a dosadašnji ruralni prostor postaje središte industrijskog rasta. Posebno se to intenzivira nakon Drugog svjetskog rata, kada se, u skladu sa socijalističkim modelom razvoja, u ovom prostoru gradi sve – od čeličana do prometne infrastrukture. No, nuspojava rapidne urbanizacije jest i da industrijski pogoni ulaze u srž naselja, a granice između stambenog i radnog prostora brišu se.
  Danas, u ovom postindustrijskom krajoliku, teško je i nabrojati sve posljedice koje su ostavile ugašene tvornice i odgađanje njihove sanacije. Cijelo područje ima određeni stupanj industrijske kontaminacije – okoliš je zagađen, zdravlje narušeno, a krajolik oštećen. Politička fragmentacija – jer prostor dijele tri grada – dodatno usporava nužne promjene. Svemu tome aktivno svjedoče stanovnici Vranjica koji, dijeleći svoja iskustva i svakodnevne probleme, ne govore samo o lokalnim teškoćama, već i o slojevitim pogreškama nakupljenima tijekom desetljeća. Kontekstualizacija njihovih okolnosti u tom prostoru upozorava na greške, ali i otvara prostor za novo čitanje odgovornosti – možda kao početak traženja boljeg modela budućnosti.

*Svim sudionicima podijelit će se mape koje obrađuju navedenu temu. Na šetnju dođite u prikladnoj obući i ponesite vodu!

Više informacija o projektu

_{PROJEKT FINANCIRAJU: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Split i Društvo hrvatskih filmskih autora i producenata. Kino klub Split financiraju Grad Split, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova}

_{SURADNICI: Platforma Doma mladih, Društvo arhitekata Splita, viška Škola autonomije
Vizual: Nina Bačun, Urtina Hoxha}